Prije širenja popularnosti interneta, a naročito različitih blogova koji su posvećeni modi, bilo je jasno: modu diktira pista. Tačnije, modna elita. Dizajneri, urednici modnih magazina, modni analitičati i oni koji predviđaju trendove, poneka holivudska zvijezda ili manekenka sa stilom. Ali sve se vrtilo oko piste; čitav modni svijet samo je čekao na velike modne mjesece i modne revije koje predstavljaju novu sezonu, sve ono što će biti “in” i “out”. Sva ta frka, panika, ushićenje, škljocanje fotoaparatima, guranje (ako ste na početku modne karijere, šta god ona obuhvatala) i hladni pogledi iz prvog reda (ukoliko ste bog i batina u modnom svijetu), sve je to tek uvod u ono najbitnije – samu reviju! A onda na scenu stupaju modeli, jedan po jedan. Sva svjetla su uperena u njih, muzika svira u ritmu koraka; uzdasi, pogledi, otvorena usta i mrtva tišina, poneko razočaranje i neizbježan glamur, poštovanje i istinska ljubav, možda zaluđenost. Suze u oku. Aplauz. Prepričavanje, inspiracija, usvajanje novog. Prihvatanje i nošenje. Juče na pisti, danas na ulici. Tako su se rađali trendovi.
Danas, međutim, svemu tome treba pridodati još jedan krupan dio slagalice. Tačnije dva, ali spojena u jedan. Jedan je krajnje opipljiv i odnosi se na uličnu modu, koja svoj vrhunac dostiže upravo za vrijeme revija, tačnije neposredno prije i posle njih. A drugi dio je onaj virtuelni – omogućiti svijetu da iste te događaje i vidi i čuje i osjeti, da ljudi budu inspirisani i isto tako poneseni, a da pritom nikad nisu ni posjetili neku reviju zaista (nažalost, ta sam).
Moda sa ulice, fenomen koji je oduvijek postojao, ali je ojačao sa razvojem masovnih medija (posebno interneta), sada je neizbrisiv, nametljiv i kao takav neizbježan dio modne scene. I tu više nije riječ o nošenju nametnutih trendova sa revija; ovdje je riječ o nametanju sopstvenog stila i modnih pravila svijetu, tako da im se čak i ista ona modna elita mora pokoravati!
Revolucija u modi! Ljude odjednom kao da više inspiriše ono što nosim ja, ti ili neko iz tvoje blizine, na svoj način, bez strogih pravila. Kao da ih više zanima obični čovjek, nesavršeno tijelo, tijelo u pokretu, odjeća kombinovana uvijek na nove, šarenije načine… Kao da se svi utrkuju da nametnu svoj stil ili da ga makar prikažu i time takođe postanu dio nečeg velikog i zanosnog, nečeg što se zove moda.
Sajtovi poput Sartorialista, Lookbooka i razni blogovi danas su popularniji nego bilo šta drugo u modnom svijetu. Sada se više ne čeka samo na bat koraka na pisti, nego i na bat miša od računara. Nove muze dizajnerima nisu modeli ili glumice, već blogerke. Osim ponekad, kad se pređe granica… Hoće li modna elita opstati?
Katarina Đošan, zaljubljenik u modu, dizajn i muziku, budući istoričar umjetnosti. Pisac u pokušaju, pokušaj u piscu. Nostalgična i za nedoživljenim. Vladar jedne daleke, plave planete.