Kada se loše stvari dešavaju, dobijate priliku da se pozabavite sobom, temeljno i duboko, kao što inače ne radite kada je život dinamičan i prosto teče sam od sebe. Tok života se prosto urušava u vas, poput reke ponornice, i nastavlja da teče u dubinama vaše bolne duše, noseći vašu pažnju sa sobom. Spoljašnji svet i život kakav poznajete, odlaze u drugi plan, gube moć da vas angažuju i skrenu vam pažnju, jer oni se dešavaju na površini, a vi tonete. 

Ne pokušavajte da zaustavite potonuće. Preplavljeni ste činjenicama koje su grozne i osećanjima koja su jača od vas. Ne možete se “čupati na mišiće”, potrebna vam je druga vrsta snage. A to je ona da potonete do dna i da neko vreme provedete tamo, nošeni ponirućim tokovima žaljenja, preispitivanja, osećanja krivice, besa, samokažnjavanja, straha, teskobe… 

I to traje, dok se na zapitate šta to radite sebi i dokle ćete tako i dok se ne pojavi vaša sopstvena želja da se izvučete iz toga. Možete tavoriti u crnoj rupi ko zna koliko, ali u jednom trenutku poželećete da izađete – i to znači da ste malo poverovali da je izlazak moguć (jer do tada to niste mogli ni da zamislite). Tada se aktivno uključujete u potragu za načinima za uključivanje u one životne tokove koji se odvijaju na površini, jer ne možete tek tako izroniti iz mraka (bledi, slabi i izmučeni) i skočiti usred životne struje. Nastupa vreme strpljenja, staranja o sebi, vreme nežnosti prema sopstvenom ranjenom srcu i izmučenoj duši. 

Tada ponovo postajete svesni protoka vremena, a da biste sa njim uhvatili korak, morate se osnažiti dovoljno da se oslonite na sopstvene noge. Tada počinje isceljenje i tada pomažu razne tehnike i saveti onih koji su proživeli slično što i vi. Počnete da isprobavate ono što vam se čini da ima smisla (pa i ono što nema), a često se dešava da vam najviše odgovara i najbolje “radi” ono što je delovalo čudno i čak odbojno. 

Probajte sve – pišite dnevnik, isprobajte tehnike disanja, vizualizacije, meditacije. Povežite se sa prirodom, sa kamenjem i vodom, sa bogovima i duhovima, sa životinjama, sa grupom za podršku – sve to služi da biste produbili i ojačali vezu sa sobom, u svetu u kome ste uvek sami i uvek sve zavisi od vaše snage i hrabrosti, iako nikada i ni u čemu niste sami, jer mnogi prolaze kroz iste procese, otkrivajući usput da se pripadnost i celovitost nalazi svuda oko njih, i da smisao života nikada ne nestaje, iako može biti izgubljen i ponovo pronađen. 

Naslovna fotografija: instagram.com/esteticpart

Brankica Milošević 

 

Comments