Muškarac koji kuka, dakle, nije deo rešenja, nego deo problema i teško je shvatiti ga ozbiljno, a još teže računati na njega, jer je njemu sve teško. Osim da kuka. To mu ide lako, po tome je obično poznat u društvu i tu svoju komunikativnu veštinu koristi rado i štedro, uopšte se ne ženirajući što ga svi prozivaju da je zadušna baba.

Kad ga pitate kako je, reći će eto nije loše, sad sam baš bio u bolnici, nešto me izgleda pritisak zeza, ali dobro, ne žalim se, stižu godine, nikom nije lako, juče mi baš priča sestra kako njenog muža cepa tahikardija, a i meni se tako uzlupa srce, samo ja ne obraćam pažnju, eee, da je to najveći problem, nego i kad moraš kod lekara, gde se god okreneš oni ništa nemaju, sve kupuješ i za ultrazvuk moraš da čekaš, pa onda bolje lepo platiš kod privatnika, a platu nam zamrzli do daljnjeg… i tako se to nastavlja, dok ne stigne do problema nasilja među mladima, nestabilne političke situacije i najnovijih ratnih žarišta, sve filovano bolestima u sve širim rodbinskim i prijateljskim krugovima.

maxresdefault Kukanje, omiljeni sport jačeg pola

Ne da ugrožava muževnost, nego je najgore zbabljeno lice, koje muškarac može ženi da pokaže

Tako babe razgovaraju na sahranama, glavnim žurkama za stare. Tu se prebroji ko je pretekao iz društva, presliša se ko je otišao, a kad bi bili iskreni i umeli da se provedu, matorci bi se kladili na sledećeg.

Comments