A onda slede drugi problemi. Dakle, farmerice u gornjem delu tela stoje super, odgovaraju mi i na kukovima i struku, ali su prekratke. Visoka sam 175 cm i retko kad mi je odeća taman, uvek mi vire ruke ili noge. U periodu kad sam bila baš mršava, kupovala sam veće brojeve da bi mi bluze i džemperi u potpunosti prekrili ruke. Međutim, ti brojevi bi bili toliko veliki da bi me celu progutali.

Takav problem imam i sa farmericama, uvek su mi kratke, ali ne lepo kratke, nego izgledam kao “da sam stajala u vodi”. A ako uzmem veći broj da bi mi nogavice bile taman, onda mi je broj preveliki u gornjem delu tela. Tako uglavnom nosim farmerice sa kratkim nogavicama i morala sam da se pomirim sa tim.

A onda nailazi još jedna stvar koja mi smeta. Džepovi. Odnosno, nepostojanje istih. Stvarno ne razumem šta je sa dizajnerima, pa misle da ženama nisu potrebni džepovi. Tako su uski, a nekad i zašiju džep, pa se osećam prevareno.

Ne mogu u njih da stavim telefon, ni novčanik, nema šanse da išta od toga stane. Mogu eventualno da uguram maramice ili novac, ali i za to se plašim da će mi ispasti jer su džepovi previše plitki. Sa druge strane, moj dečko može da spakuje sve što mu treba u svoje džepove i otputuje na more. Nije fer, pravda za džepove!

Ovo su sve realni problemi i zaista bi bilo lepo da modna industrija počne da pravi kalupe po realnim telima realnih žena. Ne postoji žena koja se pohvalila da uvek sa lakoćom nađe farmerice – a to su uglavnom izuzetni slučajevi kad smo zahvalni na sačuvanim živcima.

Naslovna fotografija: instagram.com/dicollanidenim

Jovana Petković

Comments