Rast je bolan proces, koji se nikada ne završava, ali vremenom postane manje bolan, ne zato što život postane lakši, nego zato što naučite brže da učite, brže integrišete naučeno i odmah to sprovodite u praksi. Ne mora svaka faza ličnog razvoja biti praćena intenzivnim promenama – one obično dolaze na kraju, kada je na redu materijalizacija i kada ste već osvestili šta želite i kuda idete – a ovo su pojedini početni neprijatni znaci ličnog razvoja – da sazrevate, da postajete najbolja verzija sebe, iako toga možda još niste svesni.

Osećate se – neprijatno

Siguran znak da ste ušli u period promene, da ste u procesu, jeste osećanje fizičke, emocionalne, mentalne neprijatnosti (najčešće sve ide zajedno). Kada ste u smirenom periodu, kad plutate na površini svoje zone udobnosti, uglavnom se osećate dobro, ili barem, neuznemireno. Dani se nižu i svi su isti, a vi ponekad pomislite sa zebnjom da je to privremeno i prolazno i da će pre ili kasnije nastupiti period koji će vam oduzeti smirenost i naterati vas da se uključite i da intenzivno osećate neprijatnost i uznemirenost. I, naravno, taj trenutak uvek dođe. Prigrlite ga, ne opirite se, prihvatite to uznemirenje i osećanje neprijatnosti, pronađite u njemu ono što vas izaziva i pokreće.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Leia Sfez (@leiasfez)

Shvatate stvari o sebi koje do sada niste uviđali

Kada ste spremni da nešto bitno uvidite i razumete, taj uvid može doći do vas kroz otvoreno informaciono polje, na bilo koji način. U snu, kroz meditaciju, u razgovoru sa bliskom osobom. Možete pročitati rečenicu koja suštinski pogađa i objašnjava ono što pokušavate da shvatite i otkrijete, u nekoj knjizi, možete je čuti u dijalogu na filmu, neko vam je može reći… I odjednom doživljavate trenutak rasvetljenja i jasnoće – kockice se slože, i pitate se kako niste ranije to bili u stanju da sagledate, a toliko ste razmišljali?! Nerešena pitanja koja vas godinama proganjaju, odjednom dobijaju svoje odgovore, a vi osećate olakšanje, koliko god ti odgovori bili teški i bolni. Sadržaj se integriše i sa novim saznanjima idete dalje – ka sledećoj spoznaji.

Povećavate perspektivu

Duboki uvidi neminovno šire perspektivu – kada nešto jednom shvatite, više se ne možete vratiti na stari obrazac ponašanja, odnosno, kad vas saboter u vama ipak vraća, vi shvatate šta se dešava i intervenišete, jer sada znate bolje, vidite više i razumete dublje. Ponekad se perspektiva promeni tako brzo da vas širina vidika opije i dezorijentiše, a ponekad su pomaci spori i neprimetni. Verovatno u određenom trenutku počnete da registrujete da ste manje sarkastični nego ikad, da vas manje uznemiruju stvari koje bi vas do pre izvesnog vremena izbezumile, da imate više strpljenja za pojedine stvari, a da opet, druge uopšte više ne tolerišete.

Počinjete da puštate pojedine ljude

To je često najvažniji pokazatelj rasta – pojedine drage ljude prerastete i morate da ih pustite, jer više ne možete sa njima i uz njih da rastete, niti su oni u stanju da vas prate. Ponekad se to dešava spontano i bez drame, a ponekad su ti prekidi bolni i teški. Ponekad morate da pustite nekog do koga vam je veoma stalo, za njegovo dobro. Ne želite nikoga da povredite, ali osećate da ne možete da ostanete u određenom odnosu, ako se ne promeni (i druga osoba i odnos), a jasno vam je da se to neće desiti.

Više ne tolerišete nikakvu vrstu toksičnosti

Kada rastete, počnete da shvatate da morate otpustiti svu negativnost i toksičnost, u svim oblicima. Otkrivate svoja sopstvena toksična osećanja – prema sebi. I ne želite više tako da se osećate i ophodite prema sebi. Niti ste više u stanju da tolerišete blizinu toksičnih osoba i situacija. Uviđate da nemate vremena koje biste trošili na gluposti i da više ne “gledate kroz prste” ni sebi ni drugima, kada je glupost u pitanju.

Jedva podnosite one koji ne podnose vašu evoluciju

I to je vrlo izazovno, jer su međuljudski odnosi uvek najbolje ogledalo našeg sopstvenog rasta i razvoja. Način na koji se nosite sa onima koji ne podržavaju vaš razvoj, ismevaju ili osuđuju vaše vrednosti i stavove i prosto vam ne veruju da se menjate, a možda vam i prebacuju, dovodeći u pitanje vašu mentalnu i emocionalnu stabilnost – govori o tome koliko ste daleko stigli, odnosno koliko ste se približili sebi. Oni koji vas izazivaju nisu oni do kojih vam nije stalo i prema kojima ste ravnodušni – upravo suprotno. Najteže je sa onima koji su vam bliski, sa porodicom i prijateljima, koji vas ne podržavaju.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Leia Sfez (@leiasfez)

Ponekad vam je bolno da sedite sami sa svojim mislima

Najvažnije je da ste u stanju da zastanete i oslušnete svoj unutrašnji glas, da čujete šta pokušava da vam kaže, da mu posvetite pažnju i ne ignorišete ga. Ali, to nije prijatno, zapravo, često je vrlo bolno. I to je cena ličnog razvoja – morate boraviti u neugodnosti, dok ne shvatite šta vam se događa i zašto se tako osećate.

Shvatate da lak put nije opcija

I to ne znači da morate stalno da se borite i gurate. Prosto, kada izaberete teži put, a to je put procesa (samoosvešćivanja, razotkrivanja obrazaca, oslobađanja od uslovljenosti), svi sadržaji sa kojima se srećete su preplavljujući i bolni. To je ono što je teško. Ali, kad jednom shvatite kako proces radi, postaje lakše, postajete smireniji u toku boravka u nelagodnosti, a što ste smireniji, nelagodnost kraće traje.

Počinjete da rizikujete i izlazite iz zone komfora

To je prava i najvažnija posledica rasta i razvoja – postajete sposobni da preduzmete rizik, da izađete iz zone komfora i odete koliko god treba daleko, uprkos strepnji koju osećate, uprkos strahu, hroničnom stresu i osećanju da ste izloženi, nesigurni, nezaštićeni i da zaista ne znate šta se sve može dogoditi. Kad preduzmete takav izlet u nepoznato, pored svog straha i nesigurnosti iskusićete i uzbuđenje i zadovoljstvo sobom što ste skupili hrabrost i odvažili se – postaćete sposobni da vodite računa o sebi na putu neizvesnosti, da ne srljate i ne postupate iz rezignacije.

Shvatate da je život putovanje

Da, smisao je u putovanju. Postizanje svih ciljeva i ostvarenje svih snova kojima težite je odlično i fantastično, ali i to su samo usputne stanice. Kada nešto postignete, ne ostajete na mestu postignuća, nego nastavljate (putovanje) dalje, ka novim postignućima. I tako do kraja, dokle god imate snage i svesti. Što ste stariji, sve više cenite svoje putovanje zbog iskustva i unutrašnjeg bogatstva koje vam ono donosi, i u stanju ste da zanemarite periode kada ste na putu lišeni udobnosti, kao što ste u stanju i da (više) cenite periode kada se osećate sigurno u svom utočištu, u svojoj zoni, na mestu gde se odmarate i regenerišete – da biste zatim preduzeli sledeći rizik i nastavili životnu avanturu.

Naslovna fotografija: instagram.com/leiasfez

Brankica Milošević

Comments