Što se više trudite i jurite, suočavate se sa više nezadovoljstva, što veće odluke donosite, više toga vam se otima iz ruku i odvija se u pravcu sopstvenog haosa, umesto da se povinuje vašem upravljanju ka uređenom, definitivnom, sigurnom. Reći vam da se opustite i pustite, isto je kao reći vam da ne budete vi. 

Ali, znate šta? To niste vi. To su vaši obrasci i uverenja, vaši programi i mehanizmi, vaše uslovljenosti i zavisnosti, vaše genetsko psihološko nasleđe, vaša karma. To niste vi. Zato treba baš to i da uradite – da se izmaknete od sebe kakvu poznajete, sa pretpostavkom da to uopšte niste vi – i da budete neko drugi. Kako to da uradite? 


Pa, budite drvo. Šta drvo radi? Koliko nam je poznato, ništa. Samo stoji. Ali, drvo ima svoje unutrašnje procese, ono crpi energiju iz dubine zemlje svojim korenjem, hrani njome svoje stablo, lišće i plodove, prerađuje je i emituje kiseonik. Jedno jedino drvo, koje nije mrdnulo 20 godina, osim što je poraslo (i verovatno još raste), za to vreme je uradilo više od vas, koristilo je sebi i svetu oko sebe više od vas, procesuiralo je i sledilo svoju dinamiku neprekidno, u potpunoj prisutnosti. Živelo je svrhovito i smisleno, svojim punim kapacitetom i punim životom. Ali, drvo nikad nije moralo da bude nešto drugo. Niko ga nije ubeđivao da nije dovoljno to što je drvo, već mora da bude hrapavije ili glatkije, razgranatije, zelenije, krupnolisnije od drugog drveća, niko mu nije nabio komplekse da je malo i kržljavo, da nije vredno ljubavi i da sve mora da zasluži…

Vidite? To je ono što vas zarobljava i uslovljava i ono čega želite da se oslobodite. To ste samo vi, posle mašine za mlevenje mesa kroz koju ste proterani. I potrebno vam je da nađete svoju prirodu, onu koja vam daje autentično mesto na ovom svetu. Niste vi sasvim odsečeni od te prirode, nije vam nemoguće da razbijete začarani krug i izađete van zadatih okvira. Vi sve to želite, vi čeznete za tim, samo što je način totalno drugačiji od onog koji vi mislite da treba da praktikujete. Stanite, dišite, puštajte. Izgladnite unutrašnjeg popravljača, koji se nezadovoljno mršti na vas. Ne, ne, nije čak ni nezadovoljan, koliko je razočaran, to je ono najpodlije, time vas drži u ropstvu. Ali nema vam druge. Budite drvo. Ukorenite se, dišite, procesuirajte, fotosintezirajte, zračite. Rastite. I znajte da ste divni, jedinstveni i voljeni – majka Zemlja ničim ne uslovljava svoju ljubav. 

Naslovna fotografija: instagram.com/loveradiationx

Aleksina Đorđević 

Comments