Uopa!

Vidim ja poprilično, samo kad rešim da pogledam. A rešila sam. Dakle, posao mi je da olakšam svoju ljubav. Sebi pre svega. Drugima, posledično. Odakle da počnem? Ah, pa od dece. Moja preplavljujuća, prožimajuća, zaštitnička konekcija punoletnoj žgadiji omogućava da mi vise na sisi. Cimaju pupčanu vrpcu kao razmaženi VIP gosti u luksuznom hotelu koji dozivaju poslugu. Odbijanje od sise, presecanje pupčane vrpce, čekirano. 

Smislila sam mantru. Odjeb. 

“Mama, šta ima za klopu?” Ima, snađi se. Odjeb. 

“Gde su mi gaćeeee?” Pfff, odjeb. 

“Šta da radim sa…?” Snaći ćeš se, sigurna sam. Odjeb. 

“Si ti to prestala da pereš sudove?” Imam pametnija posla. Odjeb. 

“Svako veče negde ideš!” A, drago vam je što imam svoj život. Hvala. Odjeb. 

Mislila sam da umem da stavim sebe na prvo mesto i da imam svest o tome da je moja neograničena nesebičnost usmerena na zadovoljavanje mojih potreba – za intenzitetom, za tim da budem potrebna. Da upravo jesam sebična, jer sve što radim, radim zbog sebe. Ja sam ona koja ima rešenja, dajte mi svoje probleme! Natovarite sve na moja leđa! A onda uzjašite. Gle, mogu još da ponesem u zubima. To! 

Ja sam magarac. Ali, to je samo glupi ego. Biće ima drugačije pojmove o stavljanju sebe na prvo mesto.  

A magarac je na putu transformacije u Pegaza. Odjeb. 

Naslovna fotografija: instagram.com/majorstreetstyle

Aleksina Đorđević