Da li ste nekad uhvatili sebe kako satima sedite i maštate, potpuno izolovani od stvarnog sveta? Daydreaming su kratke dnevne epizode maštarija koje vas omame toliko da imate osećaj kao da ste odspavali turu. Ali, jeste li se ikada toliko opustili u dnevnom sanjarenju koje je delovalo izrazito realno, kao najslikovitiji film? Ako vam se to događa, u pitanju je maladaptive, odnosno opsesivno sanjarenje. Ova vrsta sanjarenja je okarakterisana živopisnijom od uobičajenog maštanja u toku kog ne gubimo osećaj za realnost, jer smo svesni da sanjarimo.

Kada neko kaže da je sanjar, često se prema njemu ophodimo kao da je neozbiljan, misleći da mu je glava u oblacima i da ne ume da se nosi sa stvarnim, fizičkim i emocionalno izazovnim svetom. To, međutim, nije slučaj kada se neko bavi određenom vrstom umetnosti. Slikarstvo, muzika, film… u tim slučajevima, sanjarenje je proces stvaranja. Sanjarenje umetnicima pomaže da se lakše izraze kroz epizode gubitka veze sa realnošću. Takvi se ljudi smatraju kreativnim i nesvakidašnjim.

Sanjarenje je praksa koju upražnjavamo u trenucima kada na nečemu radimo, a rezultati su daleko od nas. Tada nam je lakše da vizualizujemo ishod kako bismo ga aktivnije jurili. Sanjarenje je, takođe, naša svetla tačka na kraju tunela. Kada uspemo da zamislimo šta nas tamo čeka, onda nam sve muke kroz koje moramo da prođemo i ne padaju toliko teško. Sanjarenje može pomoći da se konkretizuju ciljevi i da se ubrza proces njihovog ostvarenja.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by The Noisetier (@thenoisetier)

Takođe, sanjarenje može da ojača i produbi odnose s ljudima. Ipak, kada o nekome sanjarimo veoma je bitno da smo svesni da ideje o njima sami kreiramo. Kada sanjarimo o određenoj osobi, odnos s njom možemo poboljšati, jer na taj način možemo rasplamsati osećanja.

Sanjarenje je intelektualni stimulans, međutim, postoji i njegov vid koji nije toliko bezazlen. Opsesivno sanjarenje je ono koje prestaje da bude zabavno, već se pretvara u beg od realnosti.

Comments