Svakako vam se neće dopasti ono što hronično kašnjenje govori o vama, iako stručna javnost vodi žučne rasprave o tome da li je kašnjenje vezano za mentalne probleme ili je samo loša navika, koju “kasnitelji” ne uspevaju da kontrolišu ili je prosto, sebičnost i nepoštovanje tuđeg vremena.

Psiholozi su utvrdili da nešto manje od 20% ljudi ima problem sa kontrolisanjem vremena, odnosno, pati od hroničnog kašnjenja, koje utiče na kvalitet njihovog života, ličnih i poslovnih odnosa. Ne uspevajući da se usaglase oko toga da li kašnjenje spada u mentalni problem, da li je vezano za depresiju ili narcisoidnost, uglavnom su se usaglasili da uzroci mogu biti različiti, odnosno, da ovo ponašanje koje narušava društvene konvencije, ukazuje na nekoliko stvari, koje su pretežno primećene prilikom istraživanja.

Tako je kod od nekih osoba koje kasne prepoznat sindrom hroničnog kašnjenja, koji pogađa isto područje mozga, kao i ADHD, odnosno, poremećaj pažnje. Kod nekih se problem kašnjenja razvio još u detinjstvu, u periodu razvoja percepcije prolaznosti vremena. Kašnjenje je svakako problem, kojim se treba pozabaviti putem terapije i zato je važno prepoznati uzroke.

Neki od hroničnih “kasnitelja” imaju podsvesnu adrenalinsku zavisnost – oni zapravo sve ostavljaju za poslednji trenutak, jer ih brzina, jurnjava i pokušaj da ne probiju rokove uzbuđuje, stvarajući osećaj avanture i povišenog stanja uključenosti i životnosti. Kada ipak ne stignu na vreme, osećaju se veoma loše, a ipak ne uspevaju da se organizuju i stalno su u žurbi i zakašnjenju, iako ne rade više, i nemaju više odgovornosti od drugih, koji nikada ne kasne. Oni koji adrenalinsku zavisnost ispoljavaju kroz kašnjenje, stvaraju na ovaj način prividno stanje angažovanosti i uzbuđenja, koje je suprotno od dosade.

Comments