“Sve prave su ljubavi tužne”, pjevao je Balašević, a mnogi će se složiti s njime. Ako nema boli, izazova i patnje, ako vaša ljubav ne može biti povod budućem književnom bestselleru ili pjesmi uz koju ćete poželjeti razbiti čaše i platiti Cigane da vam sviraju dugo u noć, kako ćete znati da je ta ljubav ona prava?
I sada bih se ja trebala staviti u ulogu nekog mudrog s početka ovog teksta, koji će vas razuvjeriti i dati nadu da tamo negdje, na sredini puta, pred kraj balade čeka svakog njegov vlastiti sretan kraj. To nažalost, neće biti lako. Stigla su vremena u kojima se sretni završeci ne vide niti u jednom segmentu života. Kako pronaći unutarnje zadovoljstvo, ljubav i, što je još važnije, obostrano zadovoljstvo, ako se sreća odlučila sakriti i otići nekom drugom stranom? Kako na sve ovo odgovoriti objektivno kada svatko od nas živi život svojim osobnim sinatrovskim načinom?
