Nitko od nas između dva izbora neće biti toliko lud da izabere onaj teži, a onda opet, ako je bilo lako, zašto negdje u kutu naše glave imamo usađeno ono pitanje “Ako je bilo lako, da li je bilo vrijedno?”, i konačno, “Što ako nije pravo?”
Vidite, potpuno subjektivno, jer drugačije ne mogu, odgovorit ću vam da od svih stvari na svijetu, svih ciljeva, loših izbora sredstava, moralnih igrica, mogućih i nemogućih načina traženja sreće, ljubav treba doći lagano. Treba vas, ako je ikako moguće, uhvatiti nespremne, da se ne stignete ni upitati “Što sad?”, da ne stignete dozvoliti vlastitom strahu od potencijalne boli, patnje ili čak vezanja uz nekoga da vas zakoči.
Da bi bila prava, za nju morate otpustiti sve kočnice. Ne mora biti tužna da bi bila prava, a ako vam se čini da je sve idealno, pustite da tako i bude. Da vas obuzme onaj neponovljivi osjećaj leptirića u stomaku, kojih neće uvijek biti, ako se zajednički ne borite da ih konstantno oživljavate. Tražite kompromise, tražite sreću i maštajte o vječnosti. Pronađite je prvo u sebi, makar trebale godine samoće da upoznate onaj dio vas koji ćete potpuno iskreno izložiti nekom drugom. Taj čarobni, skriveni i intimni dio vas u koji će moći proviriti samo ona osoba kojoj je jednako potrebno kao vama da voli. Sigurna sam, potrebno je svakome.
