Pokušajte da primenite meditaciju, vežbe disanja, ili neku drugu tehniku za usmeravanje svesnosti. U jogi, to je obraćanje pažnje na disanje, na otkucaje srca, na osećaj strujanja krvi kroz krvne sudove, prilikom opuštanja i mirovanja. Kada se usredsredite na slušanje otkucaja srca, instrukcija je da svojom svešću uđete u svoje srce. Da ga zamislite kako izgleda spolja i iznutra, da vidite ritmično pulsiranje srčanog mišića, da osetite i doživite kako taj organ savršeno radi svoj posao, kako je elastičan, prokrvljen, zdrav i da iskažete svom srcu zahvalnost što besprekidno obavlja tako važan posao za vaš opstanak. Kad svoju svest smestite u srce i krvotok, imate osećaj da posmatrate sebe iznutra i svesni ste mnogih senzacija koje inače uopšte ne promećujete. Povezujete ritam udisanja i izdisanja sa srčanim sistolama i dijastolama, osećate kako krv struji kroz organe, doživljavate svoju vitalnost i životnost na potpuno nov način. Niko ne može da vam kaže kako to da uradite – prosto uradite. Verujte da je vaš um opremljen za tu aktivnost i da samo treba da se uvežba u usredsređivanju pažnje i unošenju ukupne svesnosti u ono u šta usmeravamo pažnju. Dok se opuštamo, dišemo i slušamo svoje srce, takođe registrujemo i sve spoljašnje zvuke i prihvatamo ih kao sastavni deo trenutka u kome se nalazimo, a ne kao distrakciju. Mi smo stalno okruženi zvucima i vibracijama, nikada nema potpune tišine i mira, ali to ne treba da nas ometa (i u uobičajenim situacijama nas i ne ometa) u opuštanju i osećanju smirenosti. Za sve to vreme, mi stalno mislimo. Kad pustimo svest da obuhvati i naše misli, onda vidimo kako se one roje, zuje, proleću, doleću i odleću, kako su povezane sa raznim osećanjima, koja su povezana sa onim što nam se dešava u telu – shvatamo šta to znači da su misli i osećanja prolazni i da se ne treba poistovećivati sa njima.

Ovo je vrlo zanimljivo, ali i zahtevno – pažnja će vam stalno popuštati i misli će preuzimati i zauzimati mesto svesnosti. Kad to primetite, samo se vratite i udubite ponovo – ako se nervirate, ili osećate osujećeno što vam ne uspeva da duže zadržite pažnju u sada i ovde, već ste upali u prosuđivanje i osuđivanje. Kad i to primetite – opet se samo vratite na ono što ste pre toga radili. Vežbajte i kao i kod svakog vežbanja, rezultate ćete početi da primećujete posle nekog vremena – biće vam sve lakše da se opustite i da usmerite pažnju na svoju unutrašnost, da vidite i osetite neki određeni organ, da pratite misli i osećanja i registrujete sve što se dešava oko vas. Kad izgubite pažnju, sve brže i lakše ćete ponovo moći da je usredsredite. A zatim ćete sve lakše ovu sposobnost usmeravanja svesti moći da koristite u bilo kom trenutku i na bilo kom mestu, otvorenih očiju. Naučićete da sebi zadate instrukciju koju ćete moći da sledite – moći ćete da koristite svoj um, kao što koristite čulo vida i sluha, bez razmišljanja.

Izvor fotografija: instagram.com/kattya_lisa

Brankica Milošević

Comments