Hm, a da postavimo stvari ovako: Kad bi sad napravili vakcinu protiv raka, način da se organizam imunizuje protiv kanceroznih tendencija organizma, kako bismo reagovali? Da li bismo hteli da vakcinišemo svoju decu? Ili ovako: Kad bi stavili neku ludo visoku cenu za vakcinu (recimo u visini kazne koja je određena novim zakonom, za roditelje koji odbijaju obaveznu vakcinaciju) i ukinuli obavezu da se deca vakcinišu? Da li bismo se onda bunili protiv elitizacije društva i tražili jednaku zdravstvenu zaštitu za svu decu, jer ne možemo da platimo tako visoku cenu? I da li bismo skupljali pare kako znamo i umemo, dizali kredite i plaćali na rate, da obezbedimo svom detetu vakcinu, kao što mu obezbeđujemo odlazak na preskupu ekskurziju, iako nemamo odakle?

A šta bi sa onim ludilom oko mleka? Da li smo kupili po kravu i parče placa, da uzgajamo organsku hranu za kravu, da nam deca piju super-zdravo mleko, ili im i dalje sipamo iz tetrapaka? Ili smo prestali da konzumiramo mleko? Ili se uopšte i ne sećamo nikakvog ludila oko mleka? I ček’ ček’ a šta je sa ludilom oko onog zakona o zabrani telesnog kažnjavanja dece?

Eh, izgleda da nikad nije u pitanju povod (telesna kazna, lude krave, svinjski grip, ptičji grip, mleko, vakcina), nego kolektivno ludilo, koje za posledicu ima kolektivnu amneziju.

igra 2 Vakcina: Nova ZANIMACIJA pored hleba i igara
Comments