Tog ortaka znam preko deset godina. Nismo se videli poslednjih par. Život nas je razbacao po različitim zbirkama priča. I bilo mi je neverovatno drago da se srećemo posle toliko puno vremena. Očekivao sam opušteno ćaskanje, ali igrom slučaja razgovor koji smo vodili je bio jedan od deset najbitnijih u mom životu. Naravno, tu računam samo one kojih se sećam. Bilo je tu dosta važnih rečenica.

–       Zamisli neku veliku životnu pobedu. E sad je podeli na pola godine ili godinu dana, tako da se svaki dan probudiš ili legneš u krevet kao pobednik. Pobede su važne i bolje je kad dugo traju. Tako se osećam.

–       Ne valja idealizovati stvari. To vodi u razočarenje.

–       Ili probaj da me shvatiš ili makar samo da me podržiš ili pali, vrata su ti otvorena. Ne mogu ja da se jurcam sa tvojom neodlučnošću. Crpiš mi previše energije.

–       Moraš da staviš sebe na prvo mesto.

–       Ona je luda i nenormalna na neki svoj način. Nije kao ti. Tebe bar mogu da razumem šta pričaš.

–       Nije važno kako tripuješ svet. Sve dok tebe to vozi na dobar način kroz život, to je sve na mestu.

–       Počeo sam da čitam nešto iz psihologije i skroz je zajebana stvar kada počneš da shvataš neke velike istine o sebi.

–       Važno je biti slobodan, a ja ne pamtim kada sam se tako osećao. Previše toga me vezuje i usporava.

–       Važno je biti srećan sam sa sobom i u svom svetu, a posle je lako pustiti nekoga unutra.

–       Uživam u tome da svaki dan nešto promenim u svom životu. Muziku ili mesto gde ću izaći, ili samo da pojedem drugo voće za doručak. Tako stvarima ne dozvoljavam da uđu u neku mračnu rutinu.

–       Kažu za džez da ko počne da ga sluša, do kraja života mu ostane veran.

–       Šta je za tebe dobar život?

–       Šta čitaš? Opet onog tvog Bukovskog?

–       Kažu da nisam normalan koliko različitih stvari radim. Ja im samo odgovorim da problem leži u tome da su oni spori, a ja neuhvatljiv.

–       On je samo imao ideju u pravo vreme i na pravom mestu. Inače je totalno običan lik.

–       U poslednje vreme često nosim cipele. Tako se osećam moćno. A moćni ljudi drže stvari pod kontrolom.


Nemanja Lukić, turista sa lažnim pasošem, nigde ne putuje bez cigareta i spiska knjiga koje bi trebalo da pročita. Zavisnik od nesnosne buke koja dopire iz njegovih slušalica. Neki misle da ume da crta i da je levoruk, ali to su samo neproverene glasine. Omijeni hobi: razbijanje šablona. Životni moto: “Ja da se zaljubim? Nemoguće!” Najveći životni neuspeh: zaljubio se sedam sekundi nakon izgovaranja prethodne rečenice.

Comments