Plakanje oslobađa oksitocin i endorfine, zbog kojih se smanjuje bol koji osećamo, duševno ili fizički. Umesto da se pravimo da je sve u redu kad smo povređeni, mnogo je zdravije da plačemo, jer plakanje povećava toleranciju na bol. 

Plakanje ispira oči i poboljšava vid. Suze podmazuju očne jabučice i kapke, ispira se prašina i sprečava dehidratacija, koja može da prouzrokuje zamućenost vida. 

Kada plačemo, suočavamo se sa svojim osećanjima, a to nije izraz slabosti, nego snage. Rastemo kao ličnost, postajemo emotivno zreliji, ne potiskujemo i ne suzbijamo, nego prihvatamo. 

Plakanje pomaže u procesu tugovanja. To je korak ka oporavku – što više sebi dopuštamo da osećamo, to ćemo se dugoročno bolje osećati. Plačući, prihvatamo svoja osećanja i preboljevamo emotivnu bol, otpuštamo, umesto da ostajemo zaglavljeni u prošlosti. 

Plakanje poboljšava komunikaciju i zbližava ljude. Umesto da se borite da objasnite kako se osećate, jednostavno se prepustite suzama i dozvolite ljudima da vam priđu, zagrle vas i pokažu razumevanje – svako zna kako se oseća onaj ko plače, svi delimo tu bol i potrebu za utehom i razumevanjem. Kada plačete pred nekim, pokazujete svoju ranjivost, sa kojom se druga osoba saoseća – nivo bliskosti i poverenja se podiže, a to je važno za zdrave međuljudske odnose. 

Naslovna fotografija: instagram.com/muse.unknown

Brankica Milošević 

Comments