Sedenje

Ni kad smo same ne sedimo kao muškarci, široko razmaknutih kolena. Sedimo skupljenih nogu, ili ih prekrstimo, a vrlo često nam je veoma udobno da sedimo u turskom sedu (krojački sed, polulotos) što se može izvesti na podu, na krevetu, ali i na stolici. Onda nas muškarci pitaju – kako možeš tako da sediš? Mi imamo razgibanije zglobove karlice, jer širimo noge u najvažnijim životvornim momentima (ne šalim se) a zbog tog “otvaranja” koje ima svoju svrhu i namenu, kad sedimo, čuvamo centar. Muškarci imaju testise. Ne mogu ni da zamislim kakav je to osećaj, ali verujem da bih i ja raširila noge koliko god mogu, svaki put kad sednem, da sam na njihovom mestu.

Drugačije čujemo zvuke

Iz nekog razloga ženska auditivna percepcija podešena je na frekvencije mladunčadi koja zovu upomoć – mi ćemo čuti bebu koja plače u drugoj sobi, dok spavamo, a muškarac je neće čuti i ako mu kmeči na uvo. Takođe, probudiće nas mjaukanje, ćurlikanje i glasanje svog živog sveta koji traži neku intervenciju. Zato muškarci mogu tačno da odrede odakle zvuk dolazi – kad nam uspe da ih probudimo i nateramo da oslušnu. Odlično se uklapamo, zar ne? Mi ćemo da spasemo macu, ali on će nam reći gde se sirota zaglavila.

muskarac i zena Ženski vs muški mozak: Koji to radi bolje?
Comments