Hvala za 20% popusta, ali bi više značilo da ne ćutite kada neko tuče ženu, reče Zombijana. Po ko zna koji put se vraćamo na isto, ponavljamo iste floskule. Kolektivno stanje svesti nikako da se promeni, a slavimo još jedan Dan žena, 8. mart.

Kažu ljudi se plaše promena, ali ih i žele. Svi znamo da promene nisu lake, ali hajmo da nam i bude i ne bude lako da menjamo ono što nije dobro po nas na globalnom nivou. Tako je počela borba za prava žena, zar ne? Sećam se da sam kao devojčica mislila da mogu da promenim svet i grdno se prevarila kao i mnogi. Nije da nisam u stanju, samo sam razumela da to ne mogu SAMA da uradim. Svi smo nešto sami u poslednje vreme, na kraju dana – sami sa sobom, a fali zajedništva i razumevanja, uzajamnog poštovanja i saosećanja.

Iz ličnog ugla…

Sećam se… Imala sam skoro 9 godina. Bilo je leto, šetali smo često pored reke, a sunce nije pržilo kao sada. Sećam se plača, urlanja, treska jednog, pa drugog, pa trećeg, pa vriska, pa plač, pa urlanje, vređanje… Tišina. Nisam znala šta se dešava, nisam razumela. Niko te ne pripremi za dešavanja, niti otkriješ na vreme. Ne znaš ni zašto, ni kako. Ništa.

Zatim, jedne večeri, bio je jul ili, pak, avgust, nisam sigurna. Topao povetarac je prolazio kroz moju, tada, više plavu kosu, da bi se samo trenutak kasnije na mom licu pojavila suza koja je promenila način na koji gledam svet. Od tada su prošle godine, mnogo godina i opet se desilo (pritom se još dešavalo između ova dva događaja). Pozvala sam policiju i nisu ništa mogli da urade jer ona nije želela išta da uradi. Razumem sada razlog tih postupaka. Ne opravdavam, ali ni ne osuđujem. Ja ne bih isto postupila, a pitanje je znam li kako bih, što ne znači da nisam shvatila šta se krije iza odluke.

Reagujte odmah!

Deluje kao da call centri ne mogu mnogo toga da učine, kao ni policija ako žena nije rešena da prijavi (toliko je razloga za tu rešenost, a strah je uvek prisutan). U slučaju iznad se desilo, što je samo jedan primer – neko drugi je prijavio, a osoba koja je doživljavala nasilje nije želela da nasilnik bude prijavljen. I tako je sa mnogim drugim ženama. Nijedna situacija nije ista, ali se desi sličan ishod. Kada se borimo za prava, bilo koja, imamo viziju kako će biti implementirano, kako će izgledati ta primena u praksi, ali retko kad bude tako. Ovi redovi su samo doza stvarnosti, ali ne sme nikako da se odustaje, naprotiv.

Baš zbog toga borba još uvek traje i ne smemo da stanemo. Što nas više izađe i ispriča svoju priču, to će biti jasnije da je problem mnogo veći nego što pojedinci misle. Pozovite sestru, drugaricu, poznanicu, majku, baku, tetku, koleginicu, bilo koju ženu kojoj bezuslovno verujete i krenite. Napravite taj prvi korak i krenite u borbu.

Borba jeste mukotrpna i zahteva da više strana radi kao jedno – sinhronizovano, stalno, svakog dana, svakog časa, svake sekunde. Uvek i zauvek, ne samo danas kada je 8. mart, dok, ako smem da kažem, monstrumi, ne nestanu. I žene i muškarci, mi koji sada predstavljamo radnu snagu, generacije koje preuzimaju svet na svoja pleća, sada stvaraju porodice, moramo biti jedno i da se držimo zajedno, ne jedni protiv drugih. Jedni bez drugih ne možemo, jer onda nema ni života. Jednostavno je.

Nasilnici su svuda oko nas, hajde da ih zaustavimo

Nasilnika ima sa svih strana i u različitim oblicima, ali jedno zapamtite. IZGLEDAJU ISTO KAO I MI, A MI MORAMO DA SE POTRUDIMO DA NAUČIMO DA IH PREPOZNAMO. Tako ćemo zaštititi jedni druge, a ne da kažemo kako to nije naša stvar. Sve se preokrene dok trepnemo, zato prijavite, naročito u trenutku kad mislite da nema izlaza. To je ono što nasilnik želi, da se osoba oseća bespomoćno i da uvek ostane žrtva.

Držimo se zajedno

Setite se, kada vidite nasilje, da li je nad ženama, muškarcima, decom, životinjama, biljkama, ma ko god i šta god da je u pitanju. Setite se ovih rečenica koje slede, ali zaboravite na mržnju i osvetu. Tako se problemi prave, a ne rešavaju. Zar 8. mart nije osnovan kako bi žene i muškarci imali jednaka prava? Pa, držimo se onda toga, nećemo da okrećemo glavu više ni za šta. Jednake plate, jednako pravo na odsustvo (to znači i da muškarci moraju da imaju pravo na plaćeno odsustvo kad se dete rodi, znate li to?). Ipak, najveća će pobeda biti kada budemo čuli da nema femicida i nasilja, da nas niko ne gleda ispod oka i dozom sažaljenja kad sazna da smo pretrpeli nasilje.

Svako ima svoj razlog zašto je prijavio ili nije. Pričajmo jedni sa drugima, ali i slušajmo, edukujmo se, pre svega. Jači smo zajedno, ne okrećimo se jedni protiv drugih. Ova borba se ne tiče samo žena, već i muškaraca. 

Žena koja nam prodaje povrće na pijaci se bori svakog dana, isto koliko i ona koja nas je rodila, koja nam je spuštala temperaturu, koja nam je pisala sastav iz srpskog jezika, od koje smo kupili novine, pa prvu paklicu cigara (kako ko), ona od koje kupujemo kiflu svako jutro kad odlazimo na posao… Zbog njih se borimo. Bilo da su majke ili nisu, žene na svojim plećima nose civilizaciju, a kad dođe jedan koji misli da sve zna i udari je, tada taj plamen utihne (nasilje) ili se potpuno ugasi (femicid). Zavisi samo od toga da li je uspela da se oslobodi jedne od mračnih sila čovečanstva pod nazivom – nasilnik.

Pročitajte još i: Femicid nije “porodična tragedija” nego ubistvo

Statistika zbog koje su nastali ovi redovi

Hajde da razmislimo… Da bi bilo poštovanja, ne bi trebalo da se u medijima nalaze tekstovi: Poznaniku prodao ćerku za 3.000 evra ili da je od početka 2023. godine ubijeno šest žena sa informacijom da su zvale SOS centar 3.934 puta.

Zatim novija informacija: Od početka 2023. godine, za 64 dana ubijeno je devet žena. Nasilje nad ženama i femicid u prva dva meseca ove godine porasli su za 350 odsto u odnosu na isti period 2022, kad su ubijene dve žene. Isključivo prateći statistiku, zaključak je da nije dovoljno ovo što se do sada preduzimalo i da se kao društvo lagano krećemo ka tački bez povratka. Vidim onaj tračak svetlosti, ali se raznorazni trude da ga ugase. Ne moramo da se kolektivno bavimo ovom temom samo kada je 8. mart, već 365 dana u godini.

Zbog svih žena se slavi 8. mart, a ovih devet ga nije dočekalo jer je društvo stavljeno na mute. Kolektivna tišina zamaskirana novim materijalnim stvarima dok gleda kroz Instagram filter i pokušava da zaradi za parče hleba, dok se ruši kula od karata, TRAS – udario je ženu, nastavlja se gledanje kroz filter i negde u pozadini se čuje rečenica: Nije moje da se mešam… Mogu ovako da nabrajam do sutra.

Šta raditi?

Zakonska je obaveza svakoga da prijavi nasilje u porodici nadležnoj instituciji. Ako ste žrtva, pored policije, nasilje možete prijaviti i javnom tužilaštvu, centru za socijalni rad i zdravstvenoj ustanovi. Za dobijanje informacija ili potrebe za emotivnom podrškom, možete pozvati SOS telefon. Bez obzira na to da li ste prijavu za nasilje podneli jednom ili više puta, institucije su dužne da postupaju po svakoj prijavi.

Nasilje možete prijaviti lično, ako ste žrtva nasilja, a takođe može ga prijaviti i bilo koje drugo lice. Nasilje se može prijaviti lično, u prostorijama institucije, telefonom, pismeno, putem pošte, kao i putem imejla. Prilikom prijavljivanja, možete se predstaviti ili ostati anonimni – u svakom slučaju, prijava će biti razmatrana.

Šta raditi u situaciji za koju mislite da nema izlaza, a i te kako ga ima, jeste sledeće: razgovarajte sa nekim kako biste prestale da ćutite jer razgovor pomaže da se umanji bol; verujte sebi, vrednujte sebe i volite sebe – vi ste na prvom mestu, pronađite mrežu podrške – za sve je potrebno prostor i vreme, donesite odluku i skupljajte dokaze i prijavite nadležnim institucijama.

Kome se obratiti za pomoć?

Ostaviću ovde informacije koje mogu da posluže u ovakvim situacijama, koga da pozovete i kome da se obratite. Sve je anonimno, tako da… kada budete spremne. Sada postoji toliko kanala i organizacija koje pružaju podršku tokom celog procesa, a ovo su pojedini od njih: Sigurna kuća, Autonomni ženski centar, FemPlatz, Centar za podršku ženama i mnogi drugi. Na sajtu Pravne informacije za žrtve nasilja – Fenomen A ćete naći sve potrebne informacije, selektovane po gradovima u Srbiji koje su potebne kako biste mogle da pomognete sebi ili drugima. Tu se nalaze i odgovori na najčešća pitanja i brige, ne nužno pravne prirode.

Takođe, na sledećim linkovima možete pronaći: spisak trenutno aktivnih skloništa na teritoriji Srbije, SOS telefone, centre za socijalni rad, brojeve telefona policije, ali i spisak svih opštinskih tužilaštva u Srbiji. Ostavljamo vam i Priručnik ženama za život bez nasilja – Kako izaći iz nasilne veze?.

Šaljem svim ženama po cvet i po zagrljaj, osmeh i ljubav, podršku. I zapamtite da, i kad mislite da nemate nikoga, to nije tačno. Uvek postoji neko na koga se možete osloniti i ko će vas saslušati, bilo da poznajete tu osobu ili ne. Iako je previše puta već sve ovo rečeno, a tako će i biti (podesćajmo se) sve dok ne rešimo probleme i ne prestane nasilje.

Za nasilje nema opravdanja jer bilo kakva vrsta nasilja jeste zločin.

Srećan 8. mart i vidimo se na feminističkim protestima – Beograd u 18 časova, Slavija.

Pročitajte još i: Osvetnička pornografija i drugi oblici seksualnog digitalnog zlostavljanja

Naslovna fotografija: pinterest.com

G. M.

Comments