Popravljanje partnera je emocionalni obrazac, koji bi do sada trebalo da prepoznate. Ali ako se prvi put srećete sa tim osećajem, uskačući u vezu kao spasilac u uzburkane talase, znajte da to što osećate nije ljubav. Ili barem nije obostrana. A kad počnete da tonete sa davljenikom, ili se umorite od napora da ga stalno izvlačite i vučete, odustaćete poraženi. I zatim ćete pokušati ponovo, sa sledećim momkom kome treba spasavanje. Ponovićete obrazac.
Poriv da se neko promeni na bolje može zvučati kao herojska stvar. Ali nije. Čak suprotno – može škoditi i vama i partneru. Međutim, niste vi loši što želite da pomognete, daleko od toga. U stvari, mnogi upadaju u ovaj obrazac iz raznih duboko ljudskih razloga, često utemeljenih u empatiji, ljubavi i prošlim iskustvima.
Neki ljudi su možda odrasli u okruženjima gde su bili uslovljeni da budu „spasioci’“. Možda su bili „tampon zona“ u domu ispunjenom sukobima i od malih nogu uslovljeni da ublažavate i posredujete. Otuda privlačnost ka „oštećenim“ osobama koje treba spasavati. Ali to nije vaša misija, upamtite. To je obrazac koji treba i možete da promenite.
Popravljanje partnera – obrazac koji treba da promenite
Problem sa popravljanjem drugih ljudi
Pre svega, mentalitet popravljanja podrazumeva da je neko slomljen – što zapravo nije super empatičan način razmišljanja o bližnjima. Ali veći problem je što nije vaša odgovornost da menjate druge bez obzira na sve.
Naravno, možete podržati i saosećati sa ljudima koji pate. Ali samo oni mogu odlučiti da se pozabave svojim problemima. Bilo da to uključuje raspakivanje starih rana u vezi, obnavljanje samopoštovanja ili ponovno učenje poverenja.
A najgore je što kompleks spasioca može čak i pogoršati situaciju koju pokušavate da poboljšate. Stalno opraštanje ili pronalaženje izgovora za nečiju bezobzirnost, slabost i sebičnost, daje dozvolu da se ta ponašanja nastave. Šalju poruku partneru da ne mora da preuzme odgovornost, jer ćete uvek uskočiti i rešiti stvari umesto njega. Uverava ga da ćete uvek biti tu, bez obzira kako se on ponaša prema vama. Na kraju, ovo može stvoriti dinamiku zavisnosti u kojoj omogućavate loše ponašanje druge osobe i zavaravate sebe da je možete kontrolisati.
Ali popravljanje partnera škodi vašem sopstvenom blagostanju. Usmeravajući svu energiju i pažnju na probleme partnera, zapostavljate sebe i svoje potrebe. Vremenom ćete verovatno završiti iscrpljeni i frustrirani, jer ulažete mnogo truda, a stvarna promena se ne dešava. Postoje povremeni znaci napretka, dovoljni da vas navedu da nastavite, ali i to je samo emocionalna igra, a ne rezultat vaših napora. I to je upravo suprotno od zdravog, uravnoteženog odnosa koji zaslužujete.

instagram.com/hannaschonberg
Kako da prevaziđete popravljanje partnera
Lako je pomisliti da razumevanje odakle dolaze nečija štetna ponašanja znači da ih morate prihvatiti. I tako stalno nalazite opravdanja za partnera koji stalno „puca“, na najmanji okidač. Govorite i sebi i drugima da to nije njegova krivica. Imao je teško detinjstvo, bivša ga je iskorišćavala, on to radi jer je uplašen i brani se. Ali vi niste njegov terapeut, a i opravdavanje nije terapeutski postupak.
Umesto da se oslanjate na nadu da će on jednog dana postati bolji i uravnoteženiji uz vašu ljubav i podršku, vratite fokus na sebe. Šta vam je potrebno da biste se osećali poštovano i cenjeno u ovoj vezi? Takođe možete razmisliti o tome zašto vas ovaj instinkt savladava (a dobar terapeut može vas usmeriti ka tom odgovoru). Možda se fokusirate na tuđe probleme kako biste izbegli da se bavite svojim. Ili jurite za slatkom potvrdom koja dolazi sa čudesnim otključavanjem punog potencijala osobe koja se bori.
Odatle možete odlučiti kako da postavite granice, prilagodite svoja očekivanja ili da se povučete, ako je potrebno.
Rečenice kojima postavljate granice
Ako ste odlučni da krenete napred u vezi, pokušajte da priznate partnerov bol, ali bez davanja dozvole da vas loše tretira. Ovo može izgledati kao: „Razumem da si pod stresom, ali neću tolerisati da me omalovažavaš.“ Ili mu dajte do znanja da ste tu za njega, sve dok je spreman da se potrudi. Recite nešto kao: „Možemo li razgovarati o tome kako se nosiš sa svojim problemom sa poverenjem? Mislim da nije fer kada pretražuješ moj telefon i optužuješ me za stvari koje nisam uradila.“
U osnovi, cilj je da pokažete da razumete partnerovu patnju, ali da to ne znači da mu je dozvoljeno da se loše ponaša i povređuje vas. Sve dok ljubazno i asertivno izražavate svoje granie, ovi razgovori mogu biti podsticaj koji je vašoj voljenoj osobi potreban da se izleči.
A mogu biti i inspiracija za vas da ponovo procenite da li je ova veza vredna spasavanja. Jer ponekad je najbolja stvar koju možete učiniti da podstaknete rast i sreću – za sve uključene – znati kada da se povučete i pustite.
Svako treba da bude odgovoran za svoja osećanja: Nisi dužna da popravljaš onog ko te je povredio
Naslovna fotografija: instagram.com/hannaschonberg
Autor: Brankica Milošević