WANNABE MAGAZINE: Ko je Francky Delevra?

FRANCKY DELEVRA: Autodestruktivac i automehaničar. Borac za priznavanje kafanske tuče kao olimpijskog sporta. U slobodno vreme debelim ženama viljuškarom skida Debreciner sa neba.

Ja sam više mislio na alter ego?

Ah to, pa šta znam, Frenki je bolja komadina mene, kao što je uostalom slučaj i sa svakim alter egom, a ako me pitaš baš za ime, to mi je nadimak za internet. Smislio sam ga dok sam navaren gledao film “Laki nabr slevin”, i nema veze sa pameću. Pošto ih gledam isključivo navaren, jer drugačije ne mogu da ih svarim, “Delevru” sa nekako pokupio iz tog filma.  Svidela mi se reč i na hebrejskom bi trebala da znači loš ker. “Frenki” sam uzeo jer mi je kul ime. E sad, naravno “Francky” je najnakaradnije moguće napisano, jer nisam imao pojma kako se zapravo piše, pa sam lupio. Tako da, kakve sam sreće, ne bi me čudilo da Delevra na hebrejskom znači flambiran anus od dabra ili nešto još gore.

201735 104946392923791 100002252928829 43940 6087213 o 1024x768 Wannabe intervju: Francky Delevra   borac za priznavanje kafanske tuče kao olimpijskog sporta

Ne dam ti moje slike sa rodbinom - F. D.

Imaš li nekih poroka?

Ne. (smeh)

Kakav si ti to pisac? Ne piješ?

Bio sam pijan oko četiri meseca u komadu kad sam imao dvadeset godina. Taj period života nikad neću zaboraviti iako ga se uopšte ne sećam. Bilo je lepo, ali ne ponovilo se, nezgodan je osećaj kad se u pola noći probudiš jer ne možeš da spavaš koliko ti se pije vinjak.

Tako je već bolje, a neke droge, kladionica, kockanje?

Ne drogiram se, samo varim, ali kao što već rekoh, to isključivo radim kad gledam filmove i kad me prisile da prisustvujem svadbi. Kada si navaren na svadbi imaš osećaj da je pop jedina osoba koja je više drogirana od tebe. Na kraju saznaš da je ipak bio samo najpijaniji. Što se kocke tiče, kockao sam se deset godina i u tom period sam imao prilike da se nagledam takvih pizdrarija da sam morao prestati pre nego što samog sebe počnem smatrati paremecijumom ili se obesim o sajlu od vodokotlića zbog duga od dve prosečne plate.

A redovan seks?

Naravno da imam redovan seks, na šta ti ličim? Dva koma sedam puta mesečno u proseku. To je redovno, zar ne?

Ne. Nego, je l’ praviš razliku između žena koje bi oženio i onih sa kojima bi imao samo seks, ili veruješ u vođenje ljubavi?

Postoji ogroman broj žena koje bih oženio pod uslovom da se nikad ne nađemo u istoj prostoriji goli. Što je nažalost logistički neizvodljivo i u sukobu sa zakonom. Svejedno posle par godina braka, seks postaje robotizovana mantra koja se obavlja na pijačni dan i godišnjicu natakanja burme.

Devojke sa kojima želim seks ne moraju da ispune ni jedan uslov osim da izgledaju bolje od mene što bi im bio problem jedino ako puštaju brkove i ako ih je poslednji put okupala babica. Generalno mi idu na kurac svi oni koji iza devojke vide šibicu a iza sebe ne vide ni Nenada Čanka. “Brate, neću sa njom, sluša Zoricu Brunclik.” Pa dobro jebote, pusti joj prokletu Zoricu Brunclik i jebi. I ti si klempav, nisu ti dobro odsekli pupak, mljackaš dok jedeš , a još bi da biraš. Ne ide to tako.

Kad je vođenje ljubavi u pitanju, mislim da sam još nevin.

Čime se baviš kad ne pišeš?

Sa nestrpljenjem čekam posao koji ću da mrzim. Kao uostalom i većina mladih u Srbiji koji su se odlučili da ne diluju pajdo i ne čuvaju ovce. Mada se oko ovoga drugog veoma dvoumim. U međuvremenu pomažem jakim kockarima da ih žene ne ostave i da decu ne moraju viđati samo vikendom kad im se igraju sve jake fudbalske lige. To bi za njih bio pakao, pa su spremni i nešto da plate.

Da li o seksu pišu samo sekusalno isfrustriani ljudi?

Ne. O seksu PRIČAJU samo seksualno isfrustrirani ljudi. Dosadi su, apstiniraju i treba ih prebiti. Pisanje je drugo, ljudi koji se njime bave su isfrustrirani bez obzira o kojim temama pišu.

279984 224262400943222 224260994276696 556173 4006225 o 1024x897 Wannabe intervju: Francky Delevra   borac za priznavanje kafanske tuče kao olimpijskog sporta

"...Sajt ne preporučujemo čitaocima Mens helta, stilistima, nutricionistima i Ivanu Ivanoviću. Ne preporučujemo ga ni tebi, ali ajde kad si već tu..."

Zašto Tarzanija i koliko dugo postoji?

Oko tri meseca. Hteli smo mesto na kom ćemo moći da pišemo bez kočnice i nadali se da još uvek ima ljudi kojima čitanje nije napor ekvivalentan pretovaru šljunka i kojima fotografije guznih strija Goce Božinovske nisu najzanimljiviji sadržaj na netu. Ispostavilo se da ih ima uprkos početnom pesimizmu.

Otkud ime Tarzanija?

Za ime nismo hteli da šuknemo rendom tri kaps lok slova i pravimo se kreativni, niti da stavimo nešto što simboliše muškarca koji seče nokte na nogama sredom i nedeljom, gadi se holesterola i hvali se mami kako je danas napokon izbacio 126 kila iz bendža.

Da li te nerviraju komentari ispod tekstova?

Da, jako, i ekipa sa Tarzanije me još jače zajebava zbog toga. U stvari, više me nervira što mogu da vidim njuške koje su ostavile komentare. Izbaci me iz takta tip ljudi koji se sa 28 godina slika sa cigarom i pivom na neiscepanim drvima pa dođe da ostavi komentar kako smo mi neperspektivna stoka, a on eto zarađuje kamione, vozi avione i jebe svaki dan drugu. Meleskinju. U dupe.

Ali kratko sam na internetu, kažu da su to dečije bolesti koje brzo prođu. Nadam se da je tako.

Čitaš nešto na internetu osim Tarzanije?

Tebe (Amitz Dulniker prim) i Dudarima. Sa tobom sam se srećom lako našao, a kad bi mi neko dao kontakt do pravog Dudarima, a ne njegove jeftine kopije, uplatio bih mu skupu prostitutku i jeftin produženi vikend u zlatiborskoj selendi za dve osobe. Ozbiljan sam.

A van ovog Matriksa?

Kad sam bio klinac ćale me je terao da čitam sve što valja. Uvalio mi je “Jadnike” kad sam imao 12 godina. Čitao sam je mesec dana da bih razumeo. Mislim da će mi se kad tad pojaviti simptomi nekih psihičkih obolenja zbog toga. Sad čitam na šta naletim, uglavnom treš, i imam neopisivu želju da pročitam Grabljivicu kad već ne mogu da je sobalim. Čisto da vidim koliko štrokav um moraš imati da u Srbiji napišeš best seler.

Može li se od pisanja živeti u Srbiji?

Može ako si za pisanje talentovan kao recimo Saša Ćurčić. Ako nisi, šanse su ti male.

Ima li nama spasa?

Spas je u čuvanju ovaca. Ljudi osećaju animozitet prema tom poslu jer znaju da uz njega ide nalepnica čoban. Ne shvataju da se ista nalepnica stiče recimo poslaničkim imunitetom ili pevanjem u mikrofon, samo što za ovce ne moraš nikome da podaš dupe. Ni u prenesenom značenju ni bukvalno. Bar ne još uvek.

E ubiše me silne žene da te pitam šta si u horoskopu?

U znaku sam vaga, a u podznaku mislim da sam lav. Nisam potpuno siguran, znam samo da zbog te kombinacije nekoliko žena nije želelo da opšti sa mnom. Veruju u astrologiju i kažu da je to loša kombinacija.

Misliš da su zvezde krive?

Mislim da su pravi razlozi nešto konkretnije prirode.

Recimo?

Recimo jer sam klošar koji puši tri kutije crvenog klasika dnevno.

Koju muziku slušaš?

Ne slušam muziku, banalna je i smatram da je odavno prestala biti umetnošću. Slušam komšije kako se svađaju ili ono što ide na radiju. “Išli smo u afriku da sadimo paprika remiks baj Rođa Raičević” – opleti! Nikad u životu nisam imao slušalice u ušima – plaše me.

Imaš li ožiljke po telu?

Imam par rupa na glavi od ambalaže Pelinkovca ali se ne vide zbog kose. Jednom godišnje se ošišam na ćelavo čisto da probudim uspomene. Kad sam bio klinac istetovirao sam tribal na ramenu. Hteo sam da istetoviram Dražu Mihailovića, ali mi je ćale rekao da će me lično odrobijati ako istetoviram glavudžu bilo kog čoveka ili žene. Pa maker i na tabanu. Tad sam bio malouman kao i svaki 14-godišnjak, ali sam imao sreće sa ćaletom koji mi je dodeljen. I dan danas sam mu zahvalan.

Živiš sam ili sa svojima?

Živim sam poslednjih osam godina. Ne bih mogao da živim sa svojima, ne zbog sebe nego zbog njih. Svačega bi se nagledali, a nisam siguran da zaslužuju. Trenutno živim u adaptiranom garažnom prostoru sa dva dobermana i svo troje se hranimo sirovim mesom iz zajedničke činije. Dobro, ovo poslednje sam slagao, ali mi deluje primamaljivo. Nesvakidašnje.

Ideš li u bioskop ili pozorište?

Bioskop mrzim. Jednostavno nije u čovekovoj prirodi da gleda filmove u tako izveštačenoj atmosferi. Dobro, i u bioskop čovek može da dođe navaren, ali u mnogim drugim stvarima je ograničen. Ne može umesto dosadnih kokica da ršće čvarke, ne može da puši, da očeše genitalije, ne može da premota dobru scenu u nazad i ne može da pauzira na krupnom kadru sise Monike Beluči. O fiziološkim potrebama ne vredi trošiti reči.

Pozorište je drugo. Najbolja su amaterska pozorišta u kojima možeš za male pare da gledaš netalentovanje ljude kako se blamiraju. Neprocenjivo, a nije pozeraj što je retkost u svetu kulture.

Imaš li fobije?

Bojim se filantropa i šiptara koji drži pekaru preko puta mog stana. Ovi prvi su licemeri koji imaju plan da se širenjem ljubavi domognu nuklearnih bojevih glava, a Kaitazi me gleda kao da želi da napravi burek sa mesom od mene.

Daj mi par fotografija da ubacim u tekst.

E jebiga. Nemam ni jednu koja nije sa babom i ostalom rodbinom na porodičnim ritualima skrnavljenja prasetine i ruske salate. Ne volim da se slikam, a jedino tad moram. Evo ova koja je napravljena dok su me šišali na jednoj pijanci u mom stanu. Draga mi je. Mesec dana nisam mogao da očistim sve dlake iz gajbe. U utikače su se uvukle.

Pa daj te sa rodbinom!

Ne dam.


Amitz Dulniker u zvezdanom nebu vidi šta ste sve sakrili od sebe i drugih. Zna šta želite, mislite i volite. Zna sve: da ste nesrećni, nesigurni, perverzni i neodlučni. Ako budete dobri, neće to podeliti sa drugima. Amitz je takođe i autor “Besmislenog dnevnika jednog H8-era”.

Comments