Nemamo naviku da koristimo aformacije (kao ni afirmacije), to je nešto što moramo da naučimo, usvojimo i primenjujemo svesno i namerno. Najbliže što prilazimo aformacijama jeste kad prosto ne možemo da verujemo svojoj sreći i pitamo se čime smo je zaslužili sreću.

Ali zato nam sasvim dobro ide kad sebe treba da osudimo i kaznimo – pitanja poput „kako sam mogla da budem toliko glupa?“ ili „šta sam sad opet zabrljala?“ ili „šta nije u redu sa mnom?“ sleću sa naših usana lako i bez zadrške i padaju na plodno tle osećanja krivice i samosabotaže.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mao.ge (@mao.ge)


I kad se ponekad zapitamo zašto nam se dešavaju stvari koje nam se dešavaju, verovatno zaključujemo da nam nedostaju neki bitni kvaliteti, koje drugi, “normalni” ljudi,  imaju. Negativan samogovor, kritike i osude koje tako olako upućujemo sebi, odraz su bitne podrške koja je izostajala u našem formativnom dobu, u detinjstvu, kao i u osetljivim tinejdžerskim godinama – a gotovo da nema tinejdžera koji ne misli da sa njim nešto nije u redu i koji se ne poredi sa drugima na sopstvenu štetu. Te navike rastu sa nama, čak i kad se osnažimo kroz sazrevanje i iskustvo, potrebno je mnogo namernog i svesnog rada na sebi, da „pokrijemo“ nesigurnosti iz detinjstva, da poverujemo da smo dobri, pametni, normalni, zaslužni i da počnemo da volimo sebe i da se prema sebi lepo ponašamo.

Aformacije su jedna od mnogih tehnika lepog ponašanja prema sebi i mogu vam biti zanimljivije i uverljivije od afirmacija – može vam biti lakše da radite sa njima, jer su u formi pitanja.

Aformacije su, dakle, dobra i osnažujuća pitanja koja sebi postavljate, a koja pretpostavljaju da se ono što želite već dogodilo. Slično kao afrimacije, a opet, različito.

Dakle, umesto da kažete „ja sam snažna i samouverena“ mogli biste da se zapitate „zašto sam tako snažna i samouverena“, a ovaka pitanja mogu podići vašu vibraciju i promeniti podsvesne misaone obrasce iz negativnih u pozitivne, menjajući uverenja o sebi i onome za šta ste sposobni.

Pročitajte i ovo: Tehnika sidrenja – kako da promenite svoje ponašanje

Kako aformacije rade i kako se razlikuju od afirmacija

Aformacije aktiviraju podsvest da traži odgovore, pre nego što se mozak uključi sa svojom racionalizacijom, logikom i obrascima.

Ljudskim ponašanjem upravljaju dve osnovne sile, a one su izražene pitanjima „zašto“ i „kako“. „Zašto“ je motiv koji vas pokreće na neku radnju, a „kako“ je metod izvođenja te radnje. Drugačije rečeno, možda znate kako da nešto uradite, ali niste voljni ili dovoljno motivisani da to uradite. Motivacija je od suštinske važnosti i zbog toga aformacije uvek počinju rečju „zašto“ – one vam možda ne daju jasnoću, ali vas pokazuju pravac.

Dok je afirmacija izjava koju dajete o nečemu što biste želeli da bude istinito, aformacija je pitanje koje pretpostavlja da je ono što želite već ostvareno. I jedno i drugo su moćni alati uma. Afirmacije vas podtvrđuju – „ja sam srećna i zdrava“, „ja prihvatam izobilje“, „ja sam uspešna i voljena“ i to su dobre, osnažujuće izjave, zbog kojih se, međutim, možete osećati – glupo. Problem je u tome što ovakvim izjavama ne možete u potpunosti da verujete, čak ni ako želite. Morate se uveriti u svoju vrednost i zaslužnost, morate poverovati da zaista jeste dobri, vredni ljubavi i uspešni i da zaslužujete sve najbolje za sebe, da biste prigrlili pozitivne izjave i da bi one podržale vašu vibraciju i podigle je.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mao.ge (@mao.ge)


Kad pozitivne izjave struktuirate kao pitanja i zapitate se „zašto sam srećna i zdrava?“ ili „zašto sam vredna ljubavi?“ pozvani te da pronađete odgovore koji su zapravo moguća rešenja ili vas mogu dovesti do rešenja za situacije koje vas muče.

Vašem racionalnom umu je teže da „napadne“ sugestije koje sebi dajete putem aformacija, nego tvrdnje koje postavljate kroz afirmacije – nesvesni um je brži u traženju odgovora od svesnog.

U suštini, mnoge odgovore možete dobiti tako što ćete postaviti prava pitanja, aformativna ili drugačija. Ajnštajn je jednom rekao: „Kad bih imao sat vremena da rešim neki problem od koga mi zavisi život, prvih 55 minuta bih proveo tražeći pravo pitanje. Jer, kad imam pravo pitanje, problem mogu da rešim za 5 minuta.“

Kad postavljate pitanja, mozak kreće u potragu za odgovorima, jer je dizajniran da izvršava zadatke – izvršavanje zadataka daje nam svrhu i smisao. Zato, počnite sebi da postavljate pitanja – kroz aformacije i u svakoj drugoj formi. Kad počnete da dobijate odgovore, znaćete da tehnika radi.

Pročitajte i ovo: 7 načina da ponovo osmislite svoj život – kad se nađete u klopci besmisla

Naslovna fotografija: instagram.com/mao.ge

Brankica Milošević

Comments