Nastanak interneta je promenio način na koji živimo, ušao je duboko u pore naših života i čini se da će tako i ostati. Od dvehiljaditih, internet je postao neizostavan deo svakodnevice i od tada utiče na naše ponašanje, na način poslovanja, na našu sopstvenu sliku, na način kako provodimo slobodno vreme i kakve hobije imamo. Ne možemo pričati o kulturi današnjice, a da ne govorimo o internetu.

Pojedini teoretičari kažu da je sa internetom došao kraj istorije i da smo u sajberpank budućnosti. Sadržaj na internetu je sve veći iz sekunde u sekundu – hoćemo sveže, novo, novo, novo. Naučili smo da konzumiramo i otišli u hiperprodukciju, a svet je postao globalno selo. Možete doći do svake informacije u bilo kom trenutku, što se lepo uklopilo uz kapitalizam i konzumerizam – možete da kupite sve u bilo kom trenutku (samo ako imate novca). Sve je postalo nekako dostupno, a kroz čitavu ljudsku istoriju nije bilo tako. Da li odatle potiče sva ova histerija?

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Jeanne Damas (@jeannedamas)

Nije poenta ovog teksta da kažem da je internet loš, da nam kvari decu i tome slično. Internet je alat, a da li je dobar ili loš – u potpunosti zavisi od toga kako ga koristimo. Odgovornost je na nama i na vlasnicima društvenih mreža koji određuju kakvi će biti algoritmi i kakav sadržaj potencira određena društvena mreža. U svetu konzumacije sadržaja smo i mi sami postali sadržaj.

Ne morate biti influenser da biste bili sadržaj, dovoljno je da imate svoj profil na nekoj društvenoj mreži na kojoj ste aktivni makar povremeno. Sve što ikada objavite ostaje na internetu, nebitno da li je to fotografija sa maturske ekskurzije iz 2010. godine sa Fejsbuk profila koji ste davno izbrisali. Sve ostaje. Tako da smo svi istovremeno i konzumenti i kreatori sadržaja na internetu. Odnosno, mi smo sami sadržaj. Nekome smo samo sadržaj na ekranu, kačimo storije, brojimo preglede, lajkove, impresije.

I to je ok. Ne možete biti prisutni na internetu da ne budete sadržaj, iako to automatski ima lošu konotaciju. Stvar je u tome kakav sadržaj želite da budete? Mnogi ne razmišljaju o tome, već automatski izbacuju sadržaj, pojedini čak i pišu hejterske komentare, podstiču govor mržnje, šire neproverene informacije. Internet ima velike mane, no, mnoge od njih mogu da se preduprede digitalnom pismenošću. Mnogi nisu naučeni kako da konzumiraju sav taj sadržaj, da razlikuju prave informacije od lažnih, da nauče da provere da li je nešto istina, da budu svesni svog uticaja na mrežama, da se nauče osnovnoj internet kulturi.

Kada skrolujemo internetom, često zaboravimo da sve što gledamo, lajkujemo, šerujemo, komentarišemo je napravila neka osoba. Da je ta osoba živo biće sa svim svojim emocijama. To je jedan od razloga zašto na internetu ima toliko negativnih komentara koje bi uživo retko ko rekao. Treba svi da se preispitamo šta plasiramo na internetu, zašto nešto stavljamo i kako komentarišemo, jer jedino tako će internet postati manje toksična sredina. Internet nije paralelna realnost koja je odvojena od života, iako nekad umemo tako da se ponašamo.

Naslovna fotografija: instagram.com/starsouls_

Jovana Petković

Comments