Pišem vam, vjerujte mi, najiskrenije do sada. Priznat ću vam kako je krenula priča i tko stoji iza nje, iako, ako ste me barem malo upoznali do sada, sigurno već zamišljate moj profil. Ne mogu ne vratiti se u one vode “bila jednom davno…” i vratiti vas na početak priče, puno prije najljepše navike, najboljeg izbora i zajedničkih kompromisa.
Dakle, bila jednom davno, kako je možda netočno vjerovala, pretjerano ambiciozna djevojka. Vjerovala je kako ljubav nije za nju, a odnose s muškarcima je gradila izrazito površno. Može se reći, birala ih je poput cipela. Sve znamo da najsjajnije prečesto nisu i najudobnije. Stop! Za sada je to sve što trebate znati. Ipak, zadržat ću se malo na ovim površnim odnosima, a zašto, saznat ćete kroz sljedeće redove.
Naravno, tada su se oni činili pravim i dobrim izborima. No, ne pogriješimo li sve kad-tad u vlastitoj procjeni? Mada sam uvijek duboko u sebi znala da sam, od svega što na svijetu mogu biti – stvorena da nekome budem par, živjela sam suprotno i bježala od toga, valjda kao da me nešto od gore upozoravalo da nije u pitanju ono pravo. Tada sam, ponovno pogrešno, ponekad mislila da zaista znam ljubiti i nitko me nije mogao uvjeriti u suprotno. Za tužne krajeve obično sam krivila drugu stranu, nikad se iskreno ne zapitavši nije li možda problem ipak u meni? Jesam li emocionalni invalid? Mogu li, u doba kada svijet vrvi svakakvim kopijama Kim Kardašijan (Kim Kardashian) postati Odri (Audrey Hepburn)? Uzela sam Kim kao primjer osobe koja nam je raširenih ruku otvorila intimu koja prestaje to biti. Pozivam se na Odri, ikonu elegancije, profinjenosti i onog tipičnog primjera kada muškarci, ugledavši je kažu: “E, ova je prava!”