Znam da sam grozna u svom bolu, al’ ipak, zar ne mogu bar na tren da sklone svoju uvređenost i pokušaju da shvate moje lude postupke. Priznajem, nisu pristojni, razumljivi, nisu čak ni tugaljivi da se čovek sažalili. Ja sam najčešće jedna besna aspida koja seje plamen. Svesna sam da ne tugujem prihvatljivo i politički i socijalno korektno, ali, zar postoji univerzalno ponašanje za bol? Zar svako nema pravo da bar u tuzi bude svoj? Ja nisam birala ovakvu jaru u sebi i silno bih želela da grudva u grudima iscuri suzama. Pa ipak, zar i takva ne zaslužujem zagrljaj? 

Znam da tražim mnogo. Znam da tražim nju.

nikola topic QNen24gYdhs unsplash 1 e1598629332177 Klimakterični dnevnik: Tuga zaglavljena u besu

Samo je ona umela bespoštedno da se preda, da te razume i opravda i kad opravdanja nema. Samo kod nje su tvoja osećanja najvažnija, a njena krivica najveća. Strašno me ljutilo što se daje svima bez selekcije, a sada shvatam da dobar čovek ne bira, on je jednostavno dobar za sve. 

Kada će ovo prestati? Već šest meseci ljutujem na nju što me je napustila, na sebe što ne mogu još da joj oprostim odlazak, što do zadnjeg trena nisam htela da prihvatim neminovnost rastanka. Ljutujem na gubitke, na nepravdu, na život, na smrt. 

Oprostite mi. Mnogo je teško. I traje…

Izvor fotografija: unsplash.com

Piše: Leposava Vukoičić Jovanović, Klimakterični dnevnik

Comments