Nina Pavićević, osnivačica Instagram profila @kriticki, postala je jedan od vodećih glasova feminizma u regionu. Ova mlada aktivistkinja nam otkriva kako bira teme za svoj sadržaj, na koji način se bori protiv stereotipa i predrasuda, i zašto veruje da je digitalno povezivanje žena ključno za napredak. Nina detaljno govori o izazovima sažimanja kompleksnih tema u pristupačne formate, važnosti ženske solidarnosti, dajući savete mladim ženama koje žele da se uključe u borbu za ravnopravnost. Njen rad na društvenim mrežama predstavlja svojevrsnu digitalnu revoluciju u feminističkom pokretu na Balkanu.
Kako birate teme o kojima pišete i koji vam je glavni cilj u edukaciji svojih pratilaca?
Biram teme koje rezonuju sa mojim vrijednostima i interesima, a često su inspirisane aktuelnim događajima ili mojim novima saznanjima. Volim da prenesem znanje koje dobijem sa drugima, ali i da se povezujem sa djevojkama koje me prate.
Kako vidite ulogu digitalnog povezivanja žena u regionu i zašto smatrate da je to važno?
Digitalno povezivanje omogućava ženama da dijele iskustva i resurse, bez obzira gdje se nalazile u tom trenutku. Za mene je to najljepša i najvažnija strana interneta. Mizoginija ne staje kad se pređe granica, a čini mi se da mislimo da su razlike među nama mnogo veće nego što zapravo jesu. To nije neobično, s obzirom na to da patrijarhat počiva na mizoginim, nacionalističkim, antimirovnim vrijednostima. Ipak, feminizam, kao sve suprotno od toga, treba da podsjeća da nema ništa jače i više oslobađajuće od udruživanja jedne sa drugima.
Koje predrasude i stereotipe o ženama smatrate najopasnijim i zašto?
Ne volim da rangiram stereotipe o ženama, ali je važno prepoznati da svi teži oblici nasilja nad ženama kreću od onih lakših. To znači da šale o silovanju nisu stvarno šale, već pogon koji dozvoljava težim oblicima nasilja da prolaze nekažnjeno i bez reakcija. Kroz sve predrasude koje imamo o ženama, postajemo desenzibilisani na nasilje, a tolerancija na nasilje je jedna od opasnijih stvari koja može da se desi društvu.
Na kakve izazove nailazite pri sažimanju ozbiljnih tema u formu prijemčivu za publiku i koliko kraća forma pisanja bolje prolazi kod publike?
Kraći formati najčešće bolje prolaze, ali su malo izazovni jer nemaju uvijek dovoljno konteksta. Tako da je to uvijek mač sa dvije oštrice, jer je veća šansa da objava dođe do žena koje nemaju mnogo dodira sa feminizmom i bolje se upoznaju sa njime, ali i manjkavost zbog konteksta kakav je potreban za dublje objasniti teme. Srećom, Instagram nudi razne formate, pa uvijek šaram između tih objava.
Na koji način se bavite osetljivim temama kao što su internalizovana mizoginija i problemi sa kojima se suočavaju žene u Srbiji i Crnoj Gori?
Prilikom obrade koristim se podacima dobijenih iz različitih istraživanja i kontaktiram stručna lica kako bih imala što više mišljenja i perspektiva jednoj temi. Što se tiče internalizovane mizoginije, to je već nešto što mi je veoma dobro poznato, jer mi žene odrastamo slušajući da su žene ipak slabije, inferiornije i manje vrijedne. Sve to sa godinama interalizujemo i povjerujemo u to, pa je veliki proces odučavanja oslobađati se tih normi kasnije.
Koji su vaši omiljeni primeri ženske solidarnosti i podrške koje ste imali priliku da vidite ili doživite?
Najlepši primeri solidarnosti su u svakodnevnim gestovima brige kao što je poruka da drugarica provjeri da li sam bezbjedno stigla kući, pozajmljeni uložak, preporučena feministička knjiga i drugi mali akti brige grade snažnu mrežu podrške.
Koje teme su slične u gradovima regiona kada je reč o borbi za ženska prava i kako se razlikuju u zavisnosti od mesta?
Trenutno je aktuelna tema Telegram grupa i dijeljenja osvetničke pornografije na njima. To je nešto što se tiče apsolutno svake od nas, jer te grupe djeluju i u manjim mjestima, i u glavnim gradovima, i na lokalu, i nacionalno, i regionalno. To je jedna vrsta nasilja u digitalnim prostorima koja ima stvarne posljedice i u fizičkom i online svijetu. Na tim grupama, muškarci u njima obično traže domaće djevojke, žene sa Balkana. Tako dodatno degradiraju žene, demonstrirajući kontrolu nad svojom teritorijom.
Šta biste savetovali mlađim ženama koje žele da se uključe u borbu za ženska prava, ali ne znaju odakle da počnu?
Da se ne preispituju previše. Sve upadamo u tu zamku da nismo dovoljne ili da ne znamo dovoljno. Svaka od nas jeste dovoljna, sve ćemo učiti zajedno, a svaki glas nam je neprocjenjivo važan i doprinosi promjeni.
Fotografije: WANNABE Media
Nikola Gudelj
