Olivijer Tejskens (Olivier Theyskens) oduvijek je bio osebujna ličnost. Od malena je iskazivao fascinaciju ženskim odijevanjem, osobito svečanim haljinama i suknjama. Iz tog razloga njegovi roditelji nisu se nimalo iznenadili kad je već sa sedam godina izjavio da želi kreirati visoku modu. Desetljeće kasnije, s napunjenih 20 godina pokrenuo je svoju vlastitu modnu marku koju su karakterizirale gotičke ekstravagantne kolekcije – kako su ih nazvali kritičari. Nije ni čudo ako se zna da je kreacije stvarao od posteljine koju mu je dala baka. Iako je nakon nekog vremena morao ugasiti svoju marku zbog nedovoljne financijske potpore, bilo je jasno kako to neće biti jedini njegov doprinos modnom svijetu.
Neko vrijeme posvetio se kreiranju kazališnih kostima, a pažnju javnosti privukao je haljinom koju je Madona (Madonna) nosila na dodjeli Oskara 1998. godine. Svoj talent nastavio je razvijati u modnim kućama Rochas i Nina Ricci.
Iako je njegova uspješnost kreiranja neosporna, njegovo odupiranje modnoj komercijalnosti i biznis pristupu često mu je dosad uzrokovala probleme. Zanimljivo je da u svojoj ponudi nema modne dodatke, koji su većini modnih kuća ogroman izvor prihoda. Takav stav, uz podcjenjivanje važnosti oglašavanja, pridonio je 2006. godine čak i propasti Rochasa, čiji je glavni kreator dotad bio.
Ovakav razvoj događaja utjecao je na tvrdokorne Olivijerove stavove, pa je prelaskom na mjesto kreativnog direktora modne kuće Nina Ricci 2006. godine počeo kreirati opuštenije i nosivije kreacije od onih kakve je radio za Rochas. Ipak, cijena njegovih kreacija i dalje je bila jako visoka, pa je vrlo malo djevojaka, kojima su te kreacije bile namijenjene, moglo sebi priuštiti kupovinu nekog komada. Dovoljno je napomenuti kako su pojedine njegove toalete dosezale cijenu od $20,000.
Tamo se zadržao dvije godine, a 2011. godine postao je kreativni direktor po treći put u svojoj karijeri, ovog puta modne kuće Theory. Kolekcije koje je dosad napravio sastoje se od uglavnom minimalističkih kombinacija s dosta crne, bijele i sive boje. Olivijer im je udahnuo urođenu profinjenost i odveo u smjeru toliko obožavanog rock chica. Kreirajući za njih, Olivijer je doživio svoj najveći uspjeh, dijelom zahvaljujući i tome što je izgleda konačno modno, ali i poslovno, sazrio. Učinio je određene ustupke po pitanju cijena, ali nije u potpunosti prodao dušu okrutnom biznisu modnog svijeta. I dalje je prepoznatljiv po svojoj kreatorskoj ambiciji i jedinstvenoj modnoj viziji na kojoj ustraje.
Dina Zupčić voli crnu boju više od bijele, pisanu riječ više od izgovorene. Grozi se zime i hladnoće, obožava ljeto i sunce. Za sreću joj je potrebna čokolada i dragi ljudi, a slobodno vrijeme najradije provodi u vremenski neograničenom ispijanju kave i vođenju bloga leeloo’s store.