Verujem da su mnogi od nas sebi dosad obećali da neće pisati nikakve novogodišnje odluke i da će se potruditi da sebi ne stvaraju svakodnevni pritisak. Dovoljno nas zamara ovaj brzi način života koji svi vodimo. Ne pomaže nam ni činjenica da smo svakodnevno zatrpani informacijama i internet sadržajem koji ne umemo uvek da procesuiramo i isfiltriramo. Gotovo svakog dana pomislimo na socijalne nepravde, političke afere ili na to koliko nam je malo vremena ostalo da spasemo planetu. Jer, zaista imamo malo vremena.

Na poslednjoj konferenciji UN o klimatskim promenama u Glasgovu, ekolozi i naučnici su došli do zaključka da velike korporacije moraju da preuzmu odgovornost za zagađenja koja proizvode što brže i što efikasnije. Sve sirene su upaljene, stigli smo do crvene zone.

Veliki je jaz između ekologa i kapitalističkih giganata. Iako apel da se moramo osvestiti odzvanja decenijama unazad, situacija nikada nije bila gora. Dok se sporim koracima krećemo ka preduzimanju stvari, ostaje nam da samo da se uzdamo u etičku odgovornost pojedinaca.

Da se nadamo da će svako poslušati taj glas zdravog razuma koji nam govori da svakako možemo da damo sve od sebe kako bismo makar malo doprineli pomaku. Sitni su koraci, ali su značajni. Šta je to što treba da promenimo kod sebe kako bismo doprineli kolektivnom napretku?

Comments