Ljubav je kompleksna i sveobuhvatna i prožima sve naše odnose i sve naše aktivnosti – čovek koji nikoga i ništa ne voli, ili ne postoji, ili brzo prestaje da postoji, jer je nemoguće živeti u negaciji ljubavi. Ljudi pronađu način da nađu sebe u ljubavnom odnosu, ako ne u partnerskom, onda u svim ostalim odnosima, porodičnim i prijateljskim, u ljubavi prema životinjama, u humanitarnom radu kroz koji se izražava opšte osećanje ljubavi prema ljudima, u poslu koji ih ispunjava i pruža im stabilnost i smisao koji ne pronalaze u drugim aspektima života.
Prijatelji su naša usvojena porodica, a ponekad ih više volimo nego svoje rođene, bliskiji smo sa njima i na njih računamo i oslanjamo se u teškim trenucima i pronalazimo podršku i razumevanje koje nam porodica uskraćuje. A ponekad su članovi porodice naši najbolji prijatelji, osobe zbog kojih smo srećni što su nam rod i koje bismo izabrali za prijatelje i da nismo povezani krvnim srodstvom.
Ti topli, ispunjavajući odnosi u kojima smo slobodni da budemo sve što jesmo, jer nas prijatelji prihvataju i ne očekuju od nas da ispunjavamo njihova emotivna očekivanja, jer nas vole takve kakvi smo, to je ljubav koja je oslobođena emotivnih komplikacija, zato što je oslobođena telesne ljubavi. Seksualna veza je ta koja nas uslovljava i zbog koje nam je teško da sa svojim partnerima izgradimo pravi prijateljski odnos, jer tamo gde radi hemija, rade i posesivnost i ljubomora, očekivanja, emotivna zavisnost – naša sreća u partnerskom odnosu umnogome zavisi od partnera, dok naši prijatelji ni na koji način nisu odogovorni za našu sreću.
