Da biste živeli najviše u miru sopstvenog uma i duše, ne morate da se izolujete od sveta. Umeće življenja – Tibet je u vama, samo treba da zauzmete njegov vrh i odozgo posmatrate svet oko sebe iz najšire moguće perspektive i da stupate (samo) u one interakcije koje izaberete, odnosno, da izbegavate one nepoželjne. A ako životne struje prete da vas povuku na dno, onda se borite za sebe beskompromisno – vi birate svoje ljubavi i svoje borbe, svoja prihvatanja i svoju hrabrost da promenite ono što vam je neprihvatljivo. Oni koji umeju da odbrane i sačuvaju svoj mir i svoj svet, uopšte ne žive u oblacima, oni su vrlo realni.

Prihvataju stvari onakvima kakve jesu

Ne ulažu mnogo energije u traženju smisla i opravdanja za stvari koje se događaju, za ljudsku slabost, besprizornost, surovost. Umesto toga odlučuju da li su spremni da nešto tolerišu i gde su granice te tolerancije. Ako ih okruženje vitalno ugrožava, svesni da ne mogu naterati okruženje da izleči, transformiše i promeni, oni sagledaju i procene svoje pozicije i traže način (i nalaze ga) da pređu u bolje i zdravije okruženje. A to su obično velike odluke koje menjaju život – preseljenje, promena posla, prekid veze (svaki prekid na jednom mestu i sa jednom osobom automatski donosi početak na nekom drugom mestu i sa nekom drugom osobom).

Ne pokušavaju da promene ljude

Kao što ne mogu da izmene okolnosti i situaciju, znaju da ne mogu da utiču na ljude toliko da oni promene svoje razmišljanje i ponašanje, da se osveste, da se razvijaju (za razliku od nas koji to stalno pokušavamo, jer želimo svima da pomognemo). Znaju da uticaj na druge zahteva mnogo energije, koja na kraju može biti uzalud utrošena. Oni shvataju da većina ljudi ne želi da se menja, da ne teži rastu i razvoju i da čak i kada razmišlja i govori o tome, zapravo odlaže i sabotira sopstvene promene i nije spremna.

Pročitajte i ovo: Milost sa kojom prihvatamo ono što nam nije namenjeno

Ljudi prosto nisu dovoljno hrabri, jer je za lični razvoj i osvešćivanje pre svega potrebna hrabrost. Zato, umesto da se trude da druge prosvećuju, vaspitavaju i upućuju, oni biraju društvo, biraju ljude koji su već osvešćeni i sa kojima mogu da ostvaruju obostrano korisnu razmenu, na višem nivou. To ponekad znači usamljenost, jer ono koji su im najbolje društvo, najčešće nisu blizu i nadohvat ruke, jer prate svoje životne staze i izazove koji ih izvode daleko van zone komfora i fizički i na svaki drugi način. Njihovi bliski prijatelji su verovatno negde u širokom i šarenom svetu i retko ih viđaju, ali to je sasvim dovoljno.

Ne pokušavaju da dokažu svoje mišljenje svima

Pošto su vrlo svesni svog okruženja i pošto biraju interakcije, uopšte ne pokušavaju da nešto dokažu nekome za koga procenjuju da nema kapaciteta da ih razume. Ne uznemiruju se oko toga što nisu shvaćeni, uvaženi i voljeni, zato što prihvatanje imaju od onih koje cene i koji su im važni – ostali nisu bitni i mogu da misle i pričaju o njima šta im padne na pamet.

Aktivno rade na zaštiti svog mira

Pre svega, oni su dobro opremljeni za kanalisanje stresa. Ne podležu ljutnji i besu, ne dozvoljavaju da ih nešto istera iz takta, a ako se to desi, uzimaju vreme da razmisle, isprocesuiraju i steknu važne uvide. Svaku situaciju u kojoj se nađu, koriste da rade na sebi, svesno. I pošto polaze od pretpostavke da za njih postoji lekcija koju treba da shvate i savladaju u stvarima koje se spontano događaju, oni zadržavaju neophodnu distancu u neprijatnim i uznemirujućim situacijama, što im omogućava da se produktivnije pozabave svojim osećanjima i da se efikasnije “očiste” od posledica stresa. Takođe, ako procene da im to što se događa uopšte nije potrebno, oni jednostavno odbijaju da učestvuju. Povlače se iz drame bez objašnjenja i oklevanja. Prekidaju odnos kad shvate da ne dobijaju ono što im je potrebno. Donose radikalne odluke, koje drugima mogu delovati nepromišljeno, jer ne vide njihov motiv – da sačuvaju svoj mir.

Pročitajte ovo: Stvari koje su potrebne svakoj odrasloj osobi

Trude se da stvari vide objektivno

Oni shvataju zašto se neko ponaša na određen način, zašto donosi određene odluke i ulazi u određene akcije – razumeju tuđe motive, želje i potrebe, čak i onda kada se to sukobljava sa njihovim vrednostima i kada im šteti. Na ovaj način uspevaju da stvari ne shvataju lično, da zadrže široku perspektivu i ostanu objektivni. Oni shvataju da je život kratak i da ne vredi trošiti energiju na nešto  – što ne vredi. A njihov prioritet je duševni mir, svesnost i istinitost – na svim nivoima i u svim životnim aspektima.

Naslovna fotografija: instagram.com/emperiance

Brankica Milošević

Comments