Jedna je od onih koji izuzetno cene svoju profesiju i smatra da je privelegija baviti se glumom. Na život gleda kao na igru u kojoj sam postavljaš svoja pravila i ne dozvoljava sebi da joj sudbinu kroje drugi ljudi. Mlada, lepa i talentovana glumica, Marija Vicković.

slika 0 Wannabe intervju: Marija Vicković

Uvek nasmejana i raspoložena

WANNABE MAGAZINE: Jedno vreme povukli ste se iz javnog života. Zbog čega Vas nije bilo?

MARIJA VICKOVIĆ: Pre izvesnog vremena osetila sam potrebu da se, uslovno rečeno, povučem iz javnog života. Zasitila sam se svega i odlučila da se posvetim školovanju. U Njujorku sam upisala postdiplomske studije, nakon čega sam ipak odlučila da se vratim jer mi je nedostajala porodica. Nisam od onih koji prave pompu oko sebe i svog posla, pa me zbog toga često pitaju gde sam i zašto me nema. Ne odgovaram na pozive za intervjue, što definitivno smatram svojom greškom.

Veliki broj glumaca iz Crne Gore uglavnom radi i snima u Beogradu. Ima li posla za glumce u Vašoj zemlji?

Nakon što sam došla u Beograd, upisala sam i završila Akademiju dramskih umetnosti. Već na trećoj godini primili su me u pozorište tako da je to bio sticaj okolnosti i nisam ni razmišljala o povratku u rodnu zemlju. Što se tiče glumačkog posla u Crnoj Gori, smatram da ima posla i da su stvari krenule na bolje. Generalno, kriza je svuda, nema mnogo projekata tako da se svi zadovoljavamo mrvicama. Upravo sam se vratila iz Rijeke, gde sam radila predstavu “Krčmarica Mirandolina” u njihovom Narodnom pozorištu, tako da sam malo udahnula neku novu energiju koja mi je veoma prijala.

Vaša sestra je pijanstkinja i već godinama živi u Nemačkoj. Imate li i Vi želju da odete “preko” ?

Iskrena da budem, želja postoji i mislim da nisam jedina iz glumačkog posla koja tako razmišlja. Međutim, sve mi se čini da o tome odlučuje faktor sreće.

1. Wannabe intervju: Marija Vicković

Uloga u filmu "Pogled s Ajfelovog tornja“ donela je Mariji veliku popularnost

Važite za jednu od najtalentovanijih, ali i najskromnijih mladih glumica. Isplatili li se u Vašoj profesiji biti povučen i skroman?

Možda ja zapravo samo ostavljam takav utisak o sebi. Moji prijatelji uopšte me ne doživljavaju kao povučenu i mirnu. (smeh). Od svojih roditelja sam naučila da je skromnost vrlina i da nikada ne budem gramziva i napadna, što danas očigledno nije na ceni. S obzirom na to da nisam od onih koji prate trendove i ubuduće ću ostati dosledna sebi.

Kad Vam ponude ulogu kojom niste oduševljeni, da li je prihvatate zato što ste profesionalac ili je baš iz tog  razloga odbijete?

Moram biti iskrena i reći da sam odbila dosta uloga koje mi se nisu dopale, pogotovo u pozorištu. Jednostavno, nisam mogla da zamislim da igram toliko repriza uloge u kojoj ne uživam. Međutim, dešavalo mi se i da prihvatim neki posao koji na kraju ne ispadne onako kako sam zamišljala. Kada se prihvatim nekog posla dajem celu sebe i ne želim da bude drugačije.

Vašu biografiju uglavnom čine pozorišne predstave. Zbog čega Vas tako malo ima na filmu?

Ne znam. Možda reditelji misle da nisam fotogenična. (smeh)

Da niste glumica kojom profesijom biste voleli da se bavite?

Mnogo volim muziku i mnogi u mojoj porodici su profesionalni muzičari. Sama sam učila da sviram gitaru a sada idem i na časove klavira. Definitivno bih ostala u umetničkim vodama, a pored toga sigurno bih se bavila i humanitarnim radom.

2. Wannabe intervju: Marija Vicković

Ljubav prema muzici je njena strast

Pratite li modu i aktuelne trendove?

Uglavnom nosim ono što mi dobro stoji i nisam od onih koji se opterećuju da li je to modni trend ili ne.

Kako održavate vitku liniju i dobar izgled?

Trudim se da slobodno vreme provodim na treninzima i da koliko toliko jedem zdravu i lajt hranu.

Podgorica, Beograd ili neki treći grad?   

Čitav svoj život provodim na relaciji Podgorica – Beograd, pa ću dozvoliti sebi da zamislim želju da to ipak bude neki treći grad. Recimo Pariz.

Planovi za budućnost?

Planova ima puno, međutim, jedna sam od onih koji čitaju znakove pored puta i puštam da me život vodi.


Danijel Rakočević kroz život ide srcem, a ne glavom. Uvek je na strani slabijih i nezaštićenih, bez obzira na posledice. Trudi se da iz svakog poraza izvuče pouku, a uspesima se raduje jedino ako ih postigne sopstvenim kvalitetima.

Comments