Saša Šekoranja bavi se dizajnom cvijeća, fotografijom, kazališnom scenografijom i slikarstvom. Ako me pitate koji je najljepši izlog u Zagrebu, imam samo jedan odgovor – najljepši je izlog u Zagrebu onaj od Saše Šekoranje, koji je sinonim za estetiku, magiju i umjetnost i nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Pogledajte Sašina genijalna, jednostavna i nepretenciozna remek-djela u galeriji fotografija koja će vas oduševiti svom svojom ljepotom.
WANNABE MAGAZINE: Kako se dogodila ljubav između Vas i umjetnosti?
SAŠA ŠEKORANJA: To je naprosto tako, drugačije ne znam. Olovka i papir su mi od djetinjstva najdraža igračka.
Saša Šekoranja
Bavite se slikarstvom, dizajnom cvijeća, kazališnom scenografijom, fotografijom… No, čini mi se kako Vam je najdraže izražavati se cvijećem. Jesam li u pravu?
Cvijeće je možda najvidljiviji način mojega rada… Sve što je vizualno i likovno, blisko mi je.
Što je to toliko posebno u cvijeću?
Bilje, cvijeće, priroda je u stalnoj mjeni… Koliko me fascinira prolaznost, toliko me oduševljava i promjena, gdje je svaki dan novi cvijet… nova inspiracija.
Što Vas nadahnjuje?
Isto.
Jeste li kad imali kreativnu krizu?
Ne.
Od 19.11.2013. do 26.01.2014. je u MUO Vaša izložba pod nazivom “Višeglasja”. Možete li mi reći nešto više o njoj?
Izložba je koncipirana u sedam muzejskih soba, a bavi se temama staklenika… koji su mi inspirativni kao konstruktivni elementi, ali i puno dublje od toga, kao inkubatori u kojima se čuvaju vrijednosti, ljubav, prijateljstvo… U ljetu se ti staklenici prekrivaju bijelom bojom da ne bi sunce uništilo bilje. Tada je prolaznicima onemogućen pogled unutra… Nova tema neprozirnosti i nevidljivosti i da li stvari uopće egzistiraju ako nisu viđene. Herbariji su također inspiracija za temu “razgovori”, gdje vodim dijalog s biljkama. Uz ostalo, u jednoj dvorani su u mjerilu preneseni izlozi moje cvjećarne u Ilici gdje su rekonstruirane instalacije koje su bile kao postavi.
Otkuda naziv “Višeglasja”?
U ruke mi je došla pjesma Luke Paljetka, prepuna cvijeća i nosila je naziv “Višeglasje”, odmah sam odlučio!
Također, izašla je i knjiga Sonje Manojlović “Daj naslo” koju prate Vaši crteži…
Da, to je treća knjiga gdje se na bjelinama papira susreću Sonjina slova i moji crteži, jako sam sretan zbog toga.
Preuredili ste kultni lokal u Zagrebu “Velvet”. Kako ste došli na ideju otvaranja?
Slučajno s prijateljicom Anom Petričić Gojanović. Napravili smo si produženi dnevni boravak, na jednom od najljepših mjesta u Zagrebu.
Na čemu trenutno radite? Koji su Vaši planovi za jednako uspješnu budućnost?
Nemam planova, sada slažem i radim skice za jednu scenografiju i spremam se na put.
Izvor fotografija: Saša Šekoranja
Ela Vujanić – “La vie est belle.” Jasno, kratko… Prikladno.
