Predrag Peđa Stojaković, čovek zbog koga je narod u Srbiji proveo mnogo besanih noći, završio je karijeru. Zajedno sa Vladom Divcem zaslužan je za to što su Sakramento Kingsi postali “srpski” klub. Mnoge reprezentacije zapamtile su ga dok je branio boje naše zemlje i predvodio je do dva zlata, “rešetajući” koš protivnika. “Srpski snajper”, kako su ga američki mediji prozvali zbog fenomenalnog šuta, odlučio je u 34. godini da “okači patike o klin”. Ovo je Peđino saopštenje:

“Osećam se blagosloveno što sam imao predispozicije da se bavim košarkom. Uvek sam voleo ovu igru i imao poštovanje za nju, a sada znam da je vreme za povlačenje. Odavno sam sebi obećao da ću se povući kada moje telo ne bude više moglo da izdrži. Došao sam do te tačke i siguran sam da je sada pravo vreme za ovaj korak. Želim da se zahvalim sjajnim navijačima u Sakramentu, Indijani, Nju Orleansu i Dalasu, koji su me podržavali sve ove godine. Isto tako želim da se zahvalim ljudima iz Dalasa, koji su verovali u mene prošle sezone i tako mi omogućili da na kraju karijere osvojim prsten. Gledam napred i vidim da ću sada imati više vremena da se posvetim svojoj ženi Aleki i našoj deci. Polako ću razmišljati o tome šta će mi biti posao nakon košarkaške karijere. Siguran sam da ću ostati blizak košarci, posebno NBA ligi.”

Peja champion Peđa Stojaković: Kraj blistave karijere srpskog snajpera

Titula sa Dalasom za kraj karijere.

Peđa je rođen 9. juna 1977. u Slavonskoj Požegi u Hrvatskoj. Karijeru je počeo 1992. u Crvenoj zvezdi, a nastavio je u grčkom PAOK-u. Sakramento ga je draftovao 1996, a 1998. je otišao u prestonicu Kalifornije, gde je proveo osam sjajnih godina i bio deo ere Kingsa. Ovaj period ostavio je dubok trag u američkoj košarci svojim jedinstvenim stilom igre, koji je zahvaljujući našim igračima postao gotovo evropski. U Indijana Pejsersima zadržao se svega jednu sezonu, dok je u Nju Orleans Hornetsima bio do 2010. Posle kratke epizode u Torontu, došao je u Dalas gde je sa Maveriksima konačno ostvario san svakog igrača koji zaigra u NBA – osvojio je šampionski prsten.

Sacramento Kings1 Peđa Stojaković: Kraj blistave karijere srpskog snajpera

Zahvaljujući Stojakoviću i Divcu, Kingsi su stekli epitet "najveći šou ikada".

Pored već pomenute titule sa Mevsima 2011, Peđa je dva puta (2002. i 2003) pobeđivao na takmičenju u šutiranju trojki na NBA All Star vikendu, čime je postao prvi košarkaš rođen van SAD-a kome je to pošlo za rukom. All Star utakmicu igrao je tri puta (2002, 2003. i 2004). Prvi je igrač u NBA istoriji koji je postigao prvih 20 poena za svoj tim u nekoj utakmici (2006. u dresu Hornetsa). Taj meč završio je sa 42 poena, što mu je i rekord karijere. Kada se svede njegov učinak u NBA ligi, četvrti je ikada po broju postignutih trojki sa 1760 pogodaka, četvrti po procentu slobodnih bacanja (89%), a šesti u istoj kategoriji u plej-ofu sa 90% preciznosti. Peti je po broju ukupnih šuteva za tri, sa 4392 šuta, a on i Stiv Neš (Steve Nash) jedini su se našli među 25 najboljih igrača u dve kategorije – po procentima slobodnih bacanja i šuta za tri poena (2004/05 i 2005/06). Izabran je u drugi tim lige 2004. godine. Ukupno je postigao 13,647 poena, uz 3,782 skoka i 1,408 asistencija.

World 2002 Peđa Stojaković: Kraj blistave karijere srpskog snajpera

Sa reprezentacijom nam je doneo radost 2001. i 2002. godine.

U Grčkoj je 1998. bio MVP šampionata, a italijanski magazin “Superbasket” dva puta ga je proglasio za evropskog igrača godine, 2001. i 2002. Takođe, kao igrač godine dobio je 2001. evropski “oskar za košarku” od lista “Gazetta dello Sport”. Sa reprezentacijom je osvojio dve zlatne medalje, 2001. na Evropskom prvenstvu u Turskoj, kada je poneo titulu MVP-ja, i 2002. na Svetskom prvenstvu u SAD-u. Ovakvi šuteri retko se rađaju, a karijera kao što je Peđina samo se poželeti može. Sigurno je da današnji klinci treba da se ugledaju na ovakve igrače. Za kraj, mogu samo da kažem – Peđa, hvala ti za sve!


Radoslav Rade Jokić je diplomirani sportski novinar, bivši košarkaš, obožava sport, bilo to gledanje ili bavljenje istim. Slobodno vreme posvećuje bliskim ljudima, kao i rekreaciji, pisanju, čitanju… Muzika ga opušta i motiviše. Zavisnik od komunikacije sa ljudima, ne voli samoću i tišinu. Kako i sam kaže ”nikada ga ne drži mesto”, čovek je ”od akcije”, a Beograd je pravo mesto za njega jer mu pruža sve što mu treba.

Comments