Kada doživimo traumatično iskustvo, moramo se njime pozabaviti na pravi način, inače će nas veoma dugo proganjati. Većina ljudi se obraća prijateljima i porodici koji im omogućavaju ventiliranje i olakšavaju procesuiranje. Međutim, postoji nejasna linija između ventiliranja i izlivanja, koja može preplaviti druge i navesti ih da se povuku i da vas izbegavaju.

Potrebno je da prepoznate načine na koje možda izlivate traumatično iskustvo, kako biste pronašli način da ga uspešno procesuirate, ne narušavajući odnose sa bližnjima.

Šta je izlivanje traume

To je isto što i izlivanje toksičnog otpada – nemate pravi način da ga obradite i skladištite, pa ga izlivate u okolinu i trujete sve oko sebe. To znači da svoje traumatično iskustvo saopštaviate i prenosite drugima, bez njihovog pristanka i uspostavljanja odgovarajućih granica. Ovo se može dogoditi u razlčitim kontekstima – u bliskim odnosima, na društvenim mrežama, u neobaveznim razgovorima. Iako naizgled olakšava, izlivanje traume može biti štetno i za istraumiranu osobu i za onu koja je izložena izlivanju.

Za osobu koja izlaže svoje traumatično iskustvo, to može ojačati obrazac izbegavanja lične odgovornosti i sabotirati obradu osećanja. Ona se navikava da preterano deli svoje traumatično iskustvo očekujući pomoć od drugih i ne uspevajući da razvije veštine potrebne za lično suočavanje sa traumom.

Za osobu koja je izložena izlivanju traume, to može biti nepodnošljivo, pa čak i traumatično iskustvo – slušanje detalja o nečijoj patnji nije lako, posebno kad niste spremni (i obučeni) za to.

Važno je prepoznati da je traumatično iskustvo duboko lična i osetljiva tema i da deljenje traume može biti važan deo lečenja i rasta, ali da to treba učiniti na bezbedan i adekvatan način.

Ako imate potrebu da podelite svoje traumatično iskustvo sa nekim, uvek tražite njegov pristanak i unapred postavite jasne granice. I imajte u vidu da traženje pomoći obučenog terapeute ili savetnika može da obezbedi siguran prostor za obradu vašeg iskustva, bez narušavanja odnosa koje imate sa drugima.

Znaci da je vaše traumatično iskustvo preplavljujuće za druge

Ako ste skloni izlivanju traume, potrebno je da to osvestite i shvatite šta radite – uporedite svoje ponašanje sa ovim znacima preplavljujućeg izlivanja traume.

Stalno iznosite traumatično iskustvo ili događaj u razgovorima, čak i kada to nema veze sa temom razgovora.

Skloni ste detaljnom prepričavanju pojedinosti traumatičnog iskustva.

Ignorišete durštvene znake ili verbalne granice, kao što je promena teme ili izražavanje nelagodnosti.

Ne uzimate u obzir emocionalne kapacitete ili dobrobit slušaoca, ili uopšte ne prepoznajete i ne priznajete uticaj svoje traume na druge.

Ne tražite stručnu pomoć i podršku i umesto toga se oslanjate na prijatelje, porodicu i poznanike, da će vam pomoći da procesuirate traumu.

Ljutite se, ili ste frustrirani kada slušalac nije u stanju ili ne želi da vam pruži onaj nivo podrške i validacije koji tražite.

Kod slušaoca izazivate osećaj krivice (koji ga tera da vas sluša i pruža vam podršku) i osećanje odgovornosti za svoje emocionalno stanje.

Pročitajte i ovo: Vaše traumatično iskustvo nije izgovor

Kako da procesuirate traumatično iskustvo

Zapamtite da je trauma kompleksno iskustvo i da je u redu tražiti pomoć i podršku, ali vodite računa o tome kako delite svoja iskustva, da biste izbegli izlivanje traume i sačuvali zdrave odnose sa ljudima oko vas.

Potražite stručnu pomoć, koja će vam obezbediti uslove za obradu traume i pružiti alate za upravljanje svojim osećanjima i prevazilaženje traumatičnog iskustva.

Kada delite svoje traumatično iskustvo, tražite saglasnost od druge osobe i stavite joj do znanja da može da postavi granice ako se oseća neprijatno. Izbegnite detalje (osim ako slušalac pita, a vi želite da ih podelite) i ne zatrpavajte slušaoca informacijama. Kada govorite o svom iskustvu, koristite „ja“ izjave, da bise se fokusirali na sopstvene emocije i reakcije – to može pomoći slušaocu da razume vašu perspektivu bez osećaja da treba da reši vaš problem. Uzmite u obzir potrebe i osećanja slušaoca, budite svesni njegovih granica i kada izražava nelagodnost ili pokušava da promeni temu, odstupite i dajte mu prostora.

Iako je sistem podrške važan, još je važnije da preuzmete odgovornost za sopstveno izlečenje, a ono neće doći kroz izlivanje traume na druge. Oni ne mogu da amortizuju vaša osećanja i vašu patnju, zato pokušajte da pronađete druge načine da ih obradite – pokušajte sa vođenjem dnevnika, bavljenjem umetnošću, vežbanjem.

Zaštitite se od izlivanja traume

Ako ste u ulozi slušaoca, to može za vas biti preplavljujuće i iscrpljujuće i može vam biti teško da postavite granice. Ali vi imate prava da se zaštitite, kada neko priča i poverava vam ono što ne želite da slušate i u čemu ne možete da mu pomognete. Stavite drugoj osobi do znanja da želite da joj pružite podršku, ali da imate ograničenja u onome što možete da podnesete. Postavite čvrste granice i ako ih druga osoba ipak prekoračuje, podsetite je da nemate kapaciteta da primite više od onog što je sa vama već podelila. Takođe, podsetite je da vi niste stručni i da ne možete da pružite adekvatnu pomoć i da bi bilo korisno da se obrati nekome ko može i angažujte se da joj pomognete tako što ćete je uputiti u pravcu resursa kao što je terapija, savetodavne usluge, grupe za podršku. Zahvaljujući tehnologiji, svi ovi resursi dostupni su na mreži.

Izlivanje traume se može desiti svima i svako od nas se može naći na obe strane – u položaju osobe koja deli traumatično iskustvo, kao i u položaju slušaoca. Nekome ko je doživeo traumu najbolje može pružiti podršku neko ko se i sam suočio sa traumatičnim iskustvom i pronašao načine da preuzme odgovornost i pozabavi se isceljenjem.

Pročitajte i ovo: Šta je traumasplaining i zašto je toksičan?

Naslovna fotografija: instagram.com/clairerose

Brankica Milošević

Comments