Svima su nam poznate “pre i posle” fotografije. Među njima su vrlo često one gde je neko izgubio kilograme i sad izgleda bolje. Ispod takvih fotografija su uglavnom čestitke na uspehu. I sve je to lepo, ali stičem utisak da se maši poenta.

Da se razumemo, svaka čast onome ko je uložio sav taj trud, suze i znoj da stigne do svog cilja. Za to je potreba velika doza posvećenosti i discipline. To je uspeh, isto kao što je uspeh kada se neko trudom i vežbom zdravo ugoji, ili kad neko ostvari bilo koji cilj kome je bio izuzetno posvećen.

Ono što u celoj priči baca senku na taj proces jeste potpuno zanemarivanje mentalnog zdravlja. Ishrana je duboko povezana sa emocijama, one su nerazdvojive. Bilo da neko nema apetit, ili ga ima previše, vrlo često se iza toga kriju emocije.


Prejedanje zavisi od emocija, jer jedemo kada želimo da neprijatne emocije privremeno zamenimo sa tim osećajem sreće kada jedemo ukusno hranu. Izbegavanje hrane zavisi od emocija, kada si pod tolikim stresom da ti se stvara osećaj mučnine pri pomisli na hranu.

Od mentalnog zdravlja zavisi kakvu ćeš sliku imati o sebi samoj. Možeš da izgledaš savršeno, ali da opet osećaš kao da nisi dovoljno lepa, jer imaš kriv nos, proširene pore, male grudi. Zato što to kakvu sliku imaš o samoj sebi nema mnogo veze sa tim kako zaista izgledaš, nego koliko sebe prihvataš i voliš.

Ako ste gledale film Mean Girls, sigurno vam je poznata scena kada jedna devojka kaže: Mrzim svoje butine, druga joj se pridružuje sa: Moje obrve su užasne, a tu imamo Lindsay Lohan koja je potpuno nesvesna ovog društvenog koncepta, pa je rekla: Ujutro imam loš zadah. Ostale devojke su je odmah pogledale sa neodobravanjem.

U tom filmu lik koga tumači Lindsay je odrasla u Africi i nije bila naučena da mrzi svoje telo. Dolazimo do suštine. Problem je upravo u tome što smo naučene putem popularne kulture, medija, odrastanjem, socijalizacijom da mrzimo svoje telo. I to je nešto što se podrazumeva. Mislite da grešim? Pitajte bilo koju devojku oko sebe šta joj se na njoj ne dopada. Pitajte mene i imam jedan podugačak spisak.

Sam takav mentalitet pravi odličnu podlogu za stvaranje poremećaja u ishrani. To mogu biti anoreksija, bulimija, binge eating, ortoreksija… ovo su samo pojedini od češćih. I ti poremećaji su češći nego što mislimo, zato što je pravi uspeh u današnjem svetu u kome niko nije dovoljno dobar, lep i uspešan, izgraditi zdrav odnos prema hrani, izgraditi zdrav odnos prema sebi.

Zato je problematično da, kada vidite da je neko smršao, to automatski pohvalite. Šta ako je neko smršao od bolesti? Ne mislim tu samo na fizičku bolest, nego i na mentalnu. Šta ako pohvališ osobu, koja ima ortoreksiju i smršala je 10 kilograma, kako super izgleda i da samo tako nastavi. Time ta osoba dobija potvrdu za svoj poremećaj i svoja ubeđenja, čime će u sve to upasti još dublje.

Fokusiramo se samo na ono kako neko izgleda fizički, povezujući idealnu težinu sa zdravljem, a već je više puta dokazano da jedno ne povlači drugo. Hajde da promenimo taj toksičan način razmišljanja, hajde kad vidite da je neko izgubio kilograme da se zapitate da li je ta osoba dobro i da li je to uradila na zdrav način? Hajde da nam uspeh postane izgradnja ljubavi prema sebi, čime se dolazi i do zdravog odnosa prema hrani i telu, kako god to telo izgledalo, a ne samo činjenica da je neko skinuo 20 kilograma na ko zna koji način.

Naslovna fotografija: instagram.com/inspiringinstafeeds

Jovana Petković

Comments