Milan Senić je modni dizajner, stilista i kostimograf iz Bosne i Hercegovine, koji je skrenuo pažnju na svoj rad, pre svega prezentujući ga kroz modni film. Kaže da je modu zavoleo još u srednjoj školi, kao i da je znao da će mu ona biti životni poziv, bez obzira na to što je studirao psihologiju. Posebno mu je izazovno da kreira za muškarce, a kao njegov zaštitni znak izdvojile su se košulje.
U intervjuu za naš magazin, ovaj dizajner nam je otkrio još po nešto o sebi.
WANNABE MAGAZINE: Da li ste zbog želje da budete drugačiji odlučili da svoj rad prezentujete kroz modni film?
MILAN SENIĆ: Modni film za mene predstavlja jedan od najboljih medija prezentacije mog rada. Za razliku od modne revije koja ima više promotivne svrhe i obraća se rijetkim sretnicima koji u tom momentu prisutni, modni film prodire u suštinu ideja, kolekcije ili filozofije brenda i ostaje kao trajni dokument, a dostupan je široj publici. Sa druge strane, proces rada na filmu mi je inspirativan i omogućuje zanimljivu krativnu razmjenu sa različitim kreativcima gdje svako ko je dio te priče ima priliku iskazati svoje ideje, kreativnost i znanje.
Da li je teško baviti se dizajniranjem u Bosni i Hercegovini i uopšte u našem regionu?
Nisam tip osobe koja voli da negativno gleda na stvari. Činjenica je da modni stvaraoci nisu u najpovoljnijem položaju, ali mišljenja sam da na nepovoljne okolnosti i uslove u kojima stvaramo trebamo gledati kao izazov, a ne kao ograničenost. U BiH, ne postoji struktura modne scene unutar koje bi dizajner mogao kvalitetno realizovati kolekciju od prezentacije do ponude krajnjem kupcu, nego su dizajneri prinuđeni biti sami sebi menadžeri, producenti, bajeri…
U čemu nalazite inspiraciju dok kreirate?
Inspiracija je uvjek nepredvidljiva i nikad ne znam gdje će me odvuć neka ideja koje se prihvatim. Predmet mog dizajnerskog istraživanja jesu klasični odjevni predmeti poput bijele i crne košulje, mala crna haljina, koje kroz dekonstrukciju, skulpturalnost, arhitekturalnost, transformabilnost interpretiram na neki drugačiji, svoj način, pri tom ostajem u okvirima nosivosti. Razrada ideja dolazi sama od sebe, tako da u idejnom smislu kontinuirano istražujem, razvijam i nadograđujem postojeći dizajn stoga svoje kolekcije više volim nazivati projektima sa tendecijom razvoja u budućnosti.
