Socijalna anksioznost u mom slučaju jeste bila strašna u srednjoj školi i na fakultetu, ali je to dobilo sasvim nove razmere u profesionalnom okruženju. Zašto? Zato što tad po prvi put u potpunosti zavisim od sebe, sopstvenih sposobnosti, zato što želim da se prikažem u najboljem svetu i uklopim u tim. A onda dođe trenutak kada zakoračim u kancelariju i ne znam šta da pričam sa ljudima.

Pauza za ručak je noćna mora, nekome je to period socijalizacije, meni ćutanja i držanja po strani. Naravno, nije uvek tako i mnogo zavisi od osoba koje su u mom okruženju, ali ćutanje kada svi pičaju mi nije ništa strano.


Generalno je korporativni svet izazovan za svakog ko ima problema sa socijalnom anksioznošću. To podrazumeva profesionalno ponašanje, pozive, sastanke, redovnu komunikaciju, kolegijalnost. Ovo ne znači da socijalno anksiozni ljudi nisu timski igrači, već da imaju poteškoće da ostvare kontakt sa drugim ljudima, jer su previše obuzeti time šta će oni misliti o njima.

U korenu socijalne anksioznosti je upravo to – strah da će neko pomisliti nešto loše o vama, da ćete ispasti glupi, smotani, nesposobni, da im se nećete svideti. Taj strah ume da bude parališući. I iz mog iskustva ti moji strahovi bi i bili ostvareni onda kada bih previše razmišljala o njima i bila anksiozna. A kada se osetim prijatno, sve ide tako glatko.

Socijalna anksioznost se može pojaviti i na samom razgovoru za posao, na sastancima, u razgovoru sa kolegama. To su sve izuzetno izazovne situacije, koje kod anksioznih osoba mogu da izazovu napad, da ih spreče da se uopšte prijave za posao ili da blokiraju onda kada ne treba.

Poznato je da se anksioznost smanjuje kada se suočimo sa svojim najvećim strahom, odemo na taj intervju za posao, održimo tu prezentaciju i vidimo da su naši strahovi uglavnom mnogo gori od bilo koje realne situacije. No, to ne znači da socijalna anksioznost nestaje.

Meni je ona prisutna pri svakom upoznavanju, nekada splasne istog trenutka kad uvidim da mi odgovara tuđa energija, a nekada poraste ako osetim da se ne uklapam sa osobom. Govori ispred publike ili generalno pred mnogo ljudi su noćna mora.

Razumite da to nije samo obična trema, mnogo je dublje od toga. Zato ću sama, čim primetim da je nekome neprijatno u mom društvu, pokušati da ga opustim, jer i sama mogu da zamislim kroz šta prolazi.

Socijalna anksioznost kod pojedinih ljudi može da prođe neprimetno, toliko dobro su naučili da je prikrivaju kao da nisu uopšte anksiozni, a u glavi im je haotično. Rekla bih da nikad nisam bila od tih ljudi i da se kod mene može prilično lako razaznati kako se osećam.

Ovo stanje bitno otežava život i od osobe do osobe  zavisi da li vremenom postaje lakše. Neko se sasvim opusti kad upozna ljude, neko nikad. Svako se na svoj način nosi sa anksioznošću, ali u poslovnom okruženju ona može dodatno ograničavati i sprečavati da dođe do napretka u karijernom smislu. 

Zato jeste najbolja stvar da, ako ste socijalno anksiozni, krenete na psihoterapiju i naučite kako da se nosite sa svim svojim negativnim mislima. Hoću samo da ukažem na to da nije nimalo lako živeti sa anksioznošću i koliko ona ograničava život, da je tim ljudima potrebno mnogo empatije i ohrabrenja kako bi se lakše izborili sa sobom.

Naslovna fotografija: instagram.com/inspiringinstafeeds

Jovana Petković

Comments