Film | “I u dobru i u zlu” (The Vow)
od 9. februara
Režija: Majkl Saksi (Michael Sucsy)
Scenario: Džejson Kejtims (Jason Katims), Ebi Kon (Abby Kohn)
Uloge: Rejčel Mekadams (Rachel McAdams), Čening Tejtum (Channing Tatum), Sem Nil (Sam Neill), Džesika Lang (Jessica Lange), Skot Spidmen (Scott Speedman)

Može li ljubav koja se događa jednom u životu da dobije drugu priliku?

Sveže venčani par se oporavlja posle saobraćajne nezgode zbog koje je supruga završila u komi. Kada se probudi sa ozbiljnim gubitkom pamćenja, njen suprug se trudi da ponovo osvoji njeno srce.

room by emma donoghue Kulturna injekcija: Picasso na Dorćolu

Ovo je knjiga koju ne smete da propustite

Knjiga | “Soba” (Room)
Autor: Ema Donahju (Emma Donoghue)
Laguna, 2011.
cena: 740 RSD

“Soba”, roman koji je ušao u najuži izbor za Bukerovu nagradu 2010, predstavlja izuzetnu priču o životu, svetu, ljubavi i vezi između majke i deteta.

Ispričana je na jedinstven način, kroz oči glavnog lika, petogodišnjeg Džeka, čiji i sâm pogled na svet može biti priča za sebe.

On i njegova majka žive zatvoreni u maloj Sobi, koja za njega predstavlja čitav svet. Iako zatvorena i bespomoćna već dugo, ona se trudi da svom sinu napravi neverovatan, izmaštani svet između ta četiri zida, svet koji nije ograničen malim prostorom Sobe, istovremeno se trudeći da ga sačuva od Starog Nika (Old Nick – jedan od naziva za đavola na engleskom). Međutim, Džek raste, a rastu i njegova radoznalost i njen očaj… A Soba kao da je svakim danom sve manja i manja.

Odlomak iz knjige:

Bip-bip, to su Vrata. Mama skače i ispušta zvuk, mislim da je udarila glavu. Čvrsto zatvara vrata Plakara.
Vazduh koji ulazi je leden, mislim da je to malo Svemira, miriše mljac. Vrata udaraju bam, što znači da je Stari Nik sada unutra. Više nisam pospan. Dižem se na kolena i gledam kroz rešetke, ali vidim samo Komodu i Kadu i krivinu Stola.
“Izgleda ukusno.” Glas Starog Nika je baš dubok.
“O, to je samo poslednji ostatak rođendanske torte”, kaže mama.
“Trebalo je da me podsetiš, mogao sam nešto da mu donesem. Koliko mu je sada, četiri?”
Čekam da mama kaže ali ona ne govori. “Pet”, šapućem ja.
Sigurno me je čula zato što prilazi blizu Plakaru i kaže “Džek” besnim glasom.
Stari Nik se smeje, nisam znao da ume. “Pa to govori.”
Zašto kaže to, a ne on?
“Hoćeš da izađeš odatle i probaš nove farmerke?”
Ne govori to mami nego meni. Meni u grudima počinje bam bam bam.
“Samo što nije zaspao”, kaže mama.
Ne, nisam. Žao mi je što sam prošaputao pet pa me je on čuo, želim da nisam ništa uradio.
Nešto drugo ne mogu sasvim da čujem…
“Dobro, dobro”, govori Stari Nik. “Ima li parče za mene?”
“Bajato je. Ako stvarno hoćeš…”
“Ne, pusti, ti si glavna.”
Mama ćuti.
“Ja sam samo nabavljač, iznosim tvoje đubre, jurcam po prodavnicama dečje odeće, penjem se po merdevinama da sklonim led sa tvog svetlarnika, vama na usluzi, gospođo…”
Mislim da on to radi zajedljivost, kada kaže potpunu suprotnost sasvim iskrivljenim glasom.
“Hvala ti na tome.” Mama ne zvuči kao ona. “Tako je mnogo svetlije.”
“Eto, nije bolelo, je l’ tako?”
“Izvini. Mnogo hvala.”
“Ponekad moram kleštima reči da ti čupam”, kaže Stari Nik.
“I hvala za namirnice i farmerke.”
“Nema na čemu.”
“Evo, daću ti tanjir, možda je u sredini još svež.”
Čuje se zveckanje, mislim da mu daje tortu. Moju tortu.
Minut kasnije on mutno govori. “Jeste, prilično je bajat.”
Usta su mu puna moje torte.
Lampa se gasi škljoc, i od toga se trzam. Mrak mi ne smeta ali ne volim kada me iznenadi. Ležim dole ispod Ćebeta i čekam.
Kada Stari Nik škripi Krevet ja slušam i brojim petice na prstima, danas je 217 škripanja. Uvek moram da brojim sve dok ne ispusti onaj dahtavi zvuk i prestane. Ne znam šta bi se desilo da ne brojim zato što uvek brojim.
Šta je onih noći kada spavam?
Ne znam, možda mama broji.
Posle 217 sve je tiho.
Čujem da se televizija uključuje, to je samo planeta vesti, vidim kroz rešetke nešto s tenkovima što nije mnogo zanimljivo. Stavljam glavu pod Ćebe. Mama i Stari Nik malo pričaju, ali ja ne slušam.

picasso eule Kulturna injekcija: Picasso na Dorćolu

Pikaso je u Beogradu!

Izložba | “Na Azurnoj obali”
Izložba manje poznatih radova Pabla Pikasa (Pablo Picasso)
od 2. februara do 15. marta
zgrada Beka, Bulevar Vojvode Bojovića 6-8
cena ulaznice: 450 RSD

Ova izložba će i najvećim ljubiteljima rada velikog španskog umetnika otkriti manje poznatu stranu njegovog opusa. Radi se o kolekciji najvrednijih dela keramike, srebra i zlata koje je Pikaso stvarao u gradiću Valori na jugu Francuske u poslednjih tridesetak godina života. Nakon “posete” Salvadora Dalija (Salvador Dalí) Muzeju 25. maj, isti organizatori, slovenačka galerija Deva Puri, dovodi Pikasa na Dorćol, a ovaj put biće moguće i prisustvovanje radionicama, projekcijama filmova o Pikasu i drugim pratećim sadržajima. Jedinstva prilika koju morate iskoristiti!

vazno je zvati se ernest Kulturna injekcija: Picasso na Dorćolu

Ako volite Oskara Vajlda, nemojte propustiti da pogledate ovu komediju u Narodnom pozorištu

Predstava | “Važno je zvati se Ernest” (The Importance of Being Earnest, A Trivial Comedy for Serious People)
autor: Oskar Vajld (Oscar Wilde); prevod: Vladimir Petrović; reditelj: Nikola Zavišić
premijera: 14. januar 2012.
Narodno pozorište u Beogradu

“Važno je zvati se Ernest” je farsa Oskara Vajlda koja je svoju premijeru doživela davne 1895. godine u Londonu. Vajld se na satiričan način bavi stanovnicima viktorijanskog Londona, a popularnost ovog dela leži u humoru i duhovitim, dinamičnim dijalozima. Možda će ga najbolje dočarati sam tekst, pa evo nekoliko replika koje se izdvajaju u prevodu Vladimira Petrovića.

Sesili (Sena Đorović): “O, ne mislim da bih volela da uhvatim razumnog čoveka. Ne bih znala o čemu bih razgovarala sa njim.”
Aldžernon (Miloš Đorđević): “Istina јe retko čista, a јednostavna nikada.”
Džek (Nenad Stoјmenović): “Smučilo mi se od pametovanja. Danas јe svako pametan. Nikud ne možeš da odeš, a da ne sretneš nekakve pametnjakoviće. Apsolutno su postali јavne napasti. Јa bih voleo da nam јe ostalo barem malo glupaka.”
Gospođica Prizma (Sonja Knežević): “Јa ne odobravam savremenu maniјu koјa loše ljude pretvara u dobre za tili čas. Kako seјeš tako ćeš i žnjeti.”
Čezebl (Zoran Ćosić): “Ono što nama izgleda kao teško iskušenje često može biti skriveni blagoslov.”

Za mere opreza, način upotrebe i moguće kontraindikacije, obratite se terapeutima:
Dejana Knežević
Uroš Pajović

Comments