Ovaj simpatičan pojam serendipity opisan je kao “iznenadna srećna slučajnost”, koja vam se ukazuje kada mislite ili tražite nešto sasvim drugo. Slučajno otkrovenje, prst sudbine, duhovna disciplina koju možete da negujete ili nešto četvrto? Ili sve to i još po nešto. 

Postoji nešto utešno u izvesnosti, makar ta izvesnost bila neprijatna. Znate kuda vas put vodi i držite se maršrute u svetu koji juri oko vas i neprestano donosi neželjene promene. Ali postoji još jedna sila, koja je stalno prisutna u životu i koja pravi najveću razliku po pitanju budućnosti, a to je sila neočekivanosti i nepredvidivosti. A način na koji se nosimo sa neočekivanim zaista definiše ko smo. 

U istraživanjima o tome šta pojedince i organizacije čini spremnim za budućnost, stalno se pojavljuje jedno otkriće – mnogi svetski lideri razvili su često nesvesnu sposobnost da faktor neočekivanog pretvore u pozitivan ishod. Razvili su serendipitet, što pokazuje da se ovaj način razmišljanja može oblikovati i kultivisati. 

Verovatno svakodnevno obraćate pažnju na neočekivano i nepredvidivo, ali uglavnom kao odbrambeni mehanizam – čuvate se mogućih loših ishoda. Recimo, dok prelazite ulicu, držite na oku vozače, jer bi neko mogao da prođe kroz crveno – budni ste za neočekivano. 

Serendipity je pokretačka sila u velikim otkrićima (naučnici rade na jednoj stvari i slučajno nabasaju na revolucionarno otkriće), ali prisutna je i u svakodnevnom životu. Često ljudi sasvim neočekivano, bez namere i plana nalaze ljubav, novi posao, novu ideju, investitore, poslovne partnere… Mogli biste misliti o slučajnosti kao o pasivnoj sreći, koja se prosto dešava, dok je to, zapravo, aktivan proces prepoznavanja i povezivanja ključnih tačaka. Slučajna sreća je u tome da vidite mostove tamo gde drugi vide praznine, a zatim preuzimate inicijativu i stupate u akciju. 

Pročitajte i ovo: 5 stvari koje će učiniti da prestanete da overthinkujete

Mi možemo razviti i negovati to prepoznavanje i stupanje u akciju, ali postoje samoograničavajuće prepreke koje nas sprečavaju da doživimo više „slučajne sreće“. Nešto od toga se odnosi na uklanjanje fizičkih ili društvenih prepreka, kao što su preopterećeni rasporedi, besmisleni sastanci i neefikasne dnevne rutine, koje nam oduzimaju vreme, radoznalost i osećaj radosti. Ali, najvažnije je uklanjanje mentalnih barijera. Nespreman um često odbacuje neobične susrete i propušta prilike koje slučajnost stavlja pred nas. 

Opisali smo pojedine svakodnevne strategije koje nam mogu pomoći da negujemo slučajnost u našim životima. Ali postoje samoograničavajuća ograničenja koja nas sprečavaju da doživimo više „pametne sreće“. Nešto od toga se odnosi na uklanjanje fizičkih ili društvenih prepreka, kao što su preopterećeni rasporedi, besmisleni sastanci i neefikasne dnevne rutine koje nam oduzimaju vreme, radoznalost i osećaj radosti. Ali, što je najvažnije, radi se o uklanjanju mentalnih barijera. Nespreman um često odbacuje neobične susrete i propušta prilike za slučajnost.

Razmislite o tome da li na neki način sputavate sebe, da biste izbegli slučajnosti u svom životu. A da biste o tome efikasno razmišljali, vodite se glavnim samoograničavajućim faktorima, koji nas sprečavaju da razvijemo serendipity

Da li potcenjujete verovatnoću pozitivnog razvoja neočekivanih događaja?

Prirodno je biti sumnjičav pred nepoznatim i neočekivanim, ali kada sumnjate u dobre ishode, blokirate mogućnost da se oni manifestuju. Malo je verovatno da će se srušiti internet platforma na kojoj treba da održite svoju veliku prezentaciju. Malo je verovatno da će se osoba koja treba da vas oceni razboleti. Malo je verovatno da ćete prosuti kafu po svom laptopu neposredno pre prezentacije. Ali, kada saberete sve ove malo verovatne događaje, u zbiru dobijate verovatnoću da se desi nešto neočekivano. Iskusni voditelji (i druge osobe koje često javno nastupaju) imaju spremne šale, rečenice, plan B, za slučaj da nešto krene naopako, jer znaju da se to često dešava – okolnosti ih mogu izdati i ostaviti na cedilu, ali oni mogu da prođu kroz to, da zadrže pažnju publike i još da zadobiju simpatije. 

Ista logika važi i za sve dobre stvari koje se mogu desiti u toku dana. Tek kada prihvatimo da se neočekivano dešava sve vreme, počinjemo to da vidimo. Razmotrite ovaj zanimljiv eksperiment sa dve osobe, jednom koja je sebe smatrala srećnom i jednom koja je sebe smatrala gubitnikom. Istraživači su zamolili oba učesnika eksperimenta da odu odvojeno u kafić, ispred koga su na trotoar stavili novčanicu. U kafiću je uspešan biznismen sedeo za šankom. Kada je „srećnik“ pošao u kafić, primetio je novčanicu i uzeo je, ušao unutra, naručio kafu, seo pored biznismena i započeo ćaskanje. 

Pročitajte i ovo: Pogrešno shvatanje emocija i zašto do njega dolazi

Kada se eksperiment ponovio sa „gubitnikom“, on uopšte nije primetio novac, niti je seo za šank i stupio u komunikaciju sa biznsimenom. Kada su oba učesnika prepričavala kako im je prošao dan, „srećnik“ je rekao da je imao sjajan dan, našao je novčanicu i razgovarao sa zanimljivom osobom, sa kojom namerava da održi kontakt, jer može steći novog prijatelja, ili poslovnog partnera. „Gubitnik“ je opisao dan bez ikakvih događaja.

Da li je toliko jednostavno? Eksperiment ukazuje da jeste. Osoba koja je imala pozitivan stav i otvoren um, primetila je i prepoznala srećne slučajnosti i spontano odgovorila na njih, dok je osoba zatvorenog uma, fokusirana na svoju „nesreću“ propustila te iste prilike – kao da živi u drugoj realnosti. 

Da li u svojim narativima ignorišete slučajnosti? 

Kada konstruišemo priče o prošlim događajima, često to činimo tako što stvaramo linearnu progresiju, dok su se događaji u stvarnosti odvijali zamršenim putevima. To nas može dovesti dotle da nešto što se dogodilo retroaktivno doživljavamo kao predvidljivije nego što je zapravo bilo (pristrasna retrospektiva). Ova, takozvana „postracionalizacija“ odgovara našoj ljudskoj težnji da pronađemo poznato u nepoznatom i da kontrolišemo anomalije. Međutim, ako kroz svoje narative blokirate mnoge neočekivane momente, nećete prepoznati važnost nepredvidivog i stoga nećete prepoznati ni šansu koja vam može otvoriti vrata ka budućim događajima. Razmislite o tome šta vam se nepredviđeno desilo tokom protekle nedelje, šta vas je iznenadilo. To su momenti iz kojih može izrasti nešto dobro i zanimljivo što je tek pred vama. 

Da li ste funkcionalno fiksirani? 

Kada u svakodnevnom životu koristimo neki alat, obično smo toliko naviknuti na njegovu specifičnu funkciju, da često nismo u stanju da vidimo njegovu korisnost i mogućnost da ga upotrebimo na drugi način, ili ne vidimo kako bi taj alat mogao da bude efikasniji – to je funkcionalna fiksiranost. Kada želite da zakucate ekser u zid, možete odustati ako nemate čekić, umesto da posegnete za bilo kojim teškim predmetom, kojim biste mogli da lupite ekser. 

Slično tome, istraživanja su pokazala da ljudi koji praktikuju određene strategije rešavanja problema, retko primenjuju jednostavnije ili drugačije strategije, iako bi im one bile od koristi. Drugim rečima, često idemo težim putem, zato što samo tako umemo. Ali, suštinski preduslov za kultivisanje „srećne slučajnosti“ jeste mentalna fleksibilnost, sposobnost da se upotrebi mašta i kreativnost u korišćenju poznatih alata, načina, strategija. 

Pomislite na filmske junake iz omiljenih akcionih filmova,  koji neki običan predmet mogu upotrebiti tako da se izvuku iz klopke, ili ga pretvoriti u smrtonosno oružje. To je holivudski kliše, ali i dalje ste impresionirani tim likovima, zbog talenta i domišljatosti, a možda i zbog svesti o tome koliko je malo verovatno da biste u njihovoj situaciji došli do istog rešenja. Vaša sopstvena kreativnost će se razviti i napredovati kada „izazovete“ fizička i mentalna sredstva koja su vam najpoznatija i dozvolite sebi da razmišljate i postupate na nove i različite načine. 

Kada prevaziđemo ova samoograničenja, možemo razviti sposobnost za serendipity – pretnje mogu postati prilike i izvor novih mogućnosti. 

Naslovna fotografija: instagram.com/clairerose

Brankica Milošević 

Comments