Nika Pavičić je omiljeno lice na regionalnoj influence sceni – devojka koja se izdvaja svojim zabavnim sadržajem, iskrenošću i zarazno pozitivnom energijom. Baš zato je na dodeli WANNABE DIGITAL AWARDS osvojila titulu TikToker of the Year za Hrvatsku. U razgovoru sa Nikom, otkrili smo kako gleda na 8 godina karijere na društvenim mrežama, šta su joj neostvarene želje, ali i kako zapravo izgleda njena dnevna rutina i posao.
Na dodeli WANNABE DIGITAL AWARDS ste dobili nagradu TikToker of the Year za Hrvatsku. Šta za vas predstavlja ovo priznanje i kako ste se osećali u tom trenutku?
Iako kreiram sadržaj za društvene mreže skoro 8 godina i to smatram poslom, ovo mi je prva nagrada u karijeri i mislim da osjećaj ne moram ni opisivati. Dobiti priznanje da si dobar u nečemu što radiš pred tolikom publikom i u takvoj organizaciji je neopisiv. Nagrada je došla samo kao dodatna motivacija za rad i razvoj mog sadržaja.
Šta korisnici društvenih mreža mogu da pronađu na vašem TikTok profilu? Kako biste opisali sadržaj koji vas izdvaja na influence sceni?
Ono što je zanimljivo za istaknuti je da sam se izradom sadržaja za TikTok počela baviti tek prije nešto više od 3 godine, u doba korona virusa. Tako da mi ni na kraj pameti nije bilo da ću prvu nagradu dobiti za mrežu na kojoj sam najmanje od svih. Ali, kao i na svim ostalim mrežama, na mom TikTok profilu se može pronaći svašta. Od mode, lifestyle contenta, storytellinga, savjeta, pa do humorističnog sadržaja i svakidašnjice. Stvarno nikada nisam svoj sadržaj stavljala u kalupe i ograničavala svoje mogućnosti.
Kako izgleda vaša dnevna rutina - da li biste mogli našim čitaocima da približite svoj uobičajeni radni dan i način na koji kreirate sadržaj?
Ovaj posao ima svoju prednost i manu, a to je da nema radno vrijeme. Nekada u danu radiš od jutra do sutra, nekada obaviš mailove i aktivacije, pa odeš dalje svojim poslom. Upravo ta klackalica donosi buran raspored i nikada ne znaš što ti idući tjedan nosi. Ali, volim to, drugačije bi mi se sada teško bilo priviknuti na posao od 8 do 4. Sadržaj kreiram većinom spontano, nekada spremim nešto kao inspiraciju, pa isplaniram kada ću ukomponirati, ali većinom ovo prvo. Inspiracija su mi ljudi, situacije, dobar sadržaj i moje iskustvo tako da je kreativa neiscrpna. Ali, volim balans. Kada dođe tjedan gdje izgorim i psihički i fizički, uzmem vikend za sebe i najbliže i stavim misli na hold. Jedino tako se spriječavam od burn out-a i mislim da je upravo to ključ svega.
Počeli ste sa YouTube kanalom, a danas ste veoma praćeni na svim platformama. Kako vidite svoj dosadašnji razvoj i šta ste sve naučili na tom putu?
Na svom putu naučila sam da nikada nećeš moći udovoljiti svim ljudima, niti bi trebalo. Kako sam krenula vrlo rano s ovim poslom stalno sam težila tome da nikoga ne uvrijedim, ne kažem nešto dvosmisleno ili bezobrazno, a ipak uvijek su se tu našli komentari koji su upućivali na slično. I onda odustaneš od trčanja za nekim idelima i proporcijama ponašanja i shvatiš da najbolje prolazi kad si svoj i radiš što te volja, a uvijek će biti komentara.
Volite glumu i ostvarili ste nekoliko uloga. Na koji način biste želeli dalje da razvijate glumačku karijeru? Ko su vam najveći uzori kad je reč o domaćim i stranim glumcima?
Gluma je možda moja najveća neostvarena želja. Kao mala uvijek sam se gurala u svaku školsku priredbu, išla na audicije za dječje filmove i generalno bila scenski lik u svemu. Ali, obrazovanje me odvelo u nekom drugom smjeru, a pošto živimo u vremenu gdje se bez papira rijetko što računa u kategoriji glume za sada nisam ostvarila svoj maksimum. Imala sam sporednu ulogu u seriji na našoj državnoj televiziji, par YouTube projekata koji su sadržavali televizijske scene i produkciju, ali bih voljela da svoj životni put u budućnosti više posvetim ozbiljnijoj glumi. Hrvatska i Srbija su pune glumačkih talenata i nada, a par koje bi izdvojila bi bili Goran Navojec, Miloš Biković, Rade Šerbedžija i Zrinka Cvitešić. Nemam uzore, ali ovo su ljudi koji su daleko svima van Balkana dokazali da mogu, i to vraški, i to cijenim.
Objavili ste i nekoliko pesama - ako biste se vratili muzici, koji bi to bio žanr? Šta inače volite da slušate, ko su vam omiljeni izvođači?
Muziku sam oduvijek smatrala hobijem. Samo hvala Bogu što se ispostavilo da se i od hobija može ostvariti. Moje pjesme nastale su više kao projekti, ne kao plan za ozbiljniju karijeru. I čak i u tom svijetlu rada, sakupile su više milijuna pregleda i povratne informacije da ljudi moj sadržaj vole. I zbog toga sam neizmjerno sretna. Volim sve, slušam sve i poštujem sve, pa tako i s muzikom. Nemam najdraži žanr, ali izvođači koje volim su razni, kako s američke scene, tako i s naše.
Bavili ste se tekvondom i postizali ste uspehe u toj veštini. Kako vas je ta aktivnost oblikovala i koje vrednosti vam je usadila?
Bez tekvonda sad ne bih mogla jesti što poželim i ostati vitka. (smeh) Sport treba biti sastavni dio razvoja svakog djeteta jer utječe na fizičku i mentalnu spremu i zato sam zahvalna svojim roditeljima što su me u tom smjeru i odgajali. Naučiš se da će uvijek postojati netko bolji od tebe i da je to skroz ok, da mora postojati neka hijerarhija i autoritet inače rezultata nema i ono najbitnije nauči te funkcionira u kolektivu.
Koje ciljeve ste uspeli da ostvarite u prošloj, a koje biste voleli da postignete u 2024. godini?
Nikada nemam spreman odgovor na ovakva pitanja jer volim ostaviti faktor iznenađenja. Ne znam što mi sutra nosi, a zahvalna sam na jučerašnjem danu. I znam samo da dajem sve od sebe da jednog dana mogu sjesti na kauč i zadovoljno otpiti čašu vina je znam da sam prošla sve u životu i da mi zbog ničega nije žao.
Fotografije: WANNABE Media
