Pitanju sreće možete prići sa više strana, razmatrati ga iz različitih uglova i perspektiva, kao i svako filozofsko pitanje. Ali, šta ako je sreća praktična, kategorija i ne treba vam nikakva filozofija da biste to pitanje razmotrili? Šta ako sreća uopšte i nije pitanje koje treba razmatrati, već prosto, praksa koju treba usvojiti? Kao vežbanje. Unošenje većih količina vode. Odlaženje na spavanje pre ponoći.

Ako je sreća stvar prakse, da li je isto i sa nesrećom? Da li smo prosto navikli da budemo nezadovoljni i nesrećni i ne umemo da praktikujemo sreću? To su zanimljiva pitanja, na koja možda možemo da pronađemo odgovore dovoljno jednostavne, da možemo da ih primenimo, a istovremeno dovoljno kompleksne, da nam ne vređaju inteligenciju.

Da pokušamo ovako:

Ako shvatamo sreću kao nešto što dolazi sa strane, što nas iznenada obuzima i menja naše raspoloženje i stanje, onda je sreća neka sila, energija, pojava, koja rado pohađa naše umove – ta pojava prosto želi da se manifestuje na mestu na kome je doživljena, prepoznata i vrednovana kao takva. U tom smislu, sreća nas naseljava, jer smo pogodni za stanovanje. Možemo da ostvarimo simbiozu sa srećom – mi ljudi, potrebni smo njoj, kao i ona nama. To ne znači da sreća dolazi da trajno zaposedne naš um, jer je zaposednutost stanje ludila. Ako bi intenzitet bio manji, a sreća trajno stanje, bili bismo desenzibilisani, navikli bismo se na stanje sreće i uzimali bismo ga zdravo za gotovo. Sreća bi bila normala, a šta bi onda bilo ono iznad, ono bolje od sreće? 

Sreća iskri, žubori i klobuča kroz našu radoznalost i entuzijazam i potvrđuje se kroz osećanje da smo zadovoljni – onim što trenutno radimo i kako se osećamo. Sreća je želja za nastavkom nekog iskustva, strastvena radoznalost, zaokupljenost određenom akcijom, ili dešavanjem koje nas u potpunosti uvlači. Kad ste srećni, zaboravljate sve ostalo. Ali, sve ostalo ne želi da bude zaboravljeno i sreća mora da se povuče, poput talasa, da bi napravila mesta za brige, tugu, neuspeh, prazninu, zbunjenost i sve ostalo što predstavlja – sve ostalo. 

Naši životi nikada neće biti stabilni, predvidljivi i konstantno na istom nivou, na istoj stazi, na istoj frekvenciji. Životna događanja, periodi, faze i procesi osciliraju, smenjuju se, dolaze i prolaze. Sreća dolazi i prolazi, kao i tuga. Prihvatite to. Prihvatanje onoga što ne možete promeniti, od čega ne možete da se odbranite i sakrijete, vitalni je faktor sreće. Nikada u vašem životu neće proći sve naporno, dosadno, zabrinjavajuće, zbunjujuće, pogrešno i frustrirajuće. Nikada neće proći sva nesreća i ostati samo sreća, jer život ne funkcioniše tako, to nije prirodno. Možete biti srećni i nesrećni u isto vreme, možete osećati ljubav i biti smrtno tužni i povređeni. I bićete, iskusićete to, to je deo paketa koji vam je isporučen sa rođenjem. 

Jedna mudrost kaže da ljudi ne traže ni ljubav, ni sreću, nego mir. Ali, ni mir nije stanje koje ćete jednom osvojiti i zauvek zadržati. A kad ga doživite, bićete ispunjeni, zadovoljni, zahvalni – srećni. Ponekad ćete naći mir u strastvenoj aktivnosti koja vas zaokuplja. Ponekad ćete ga naći u zagrljaju, a ponekad u samoći i opuštanju. A zatim će ti trenuci proći i, obuzeti svakodnevnim sitnicama i rešavanjem dosadnih problema i zadataka, opet ćete postati nemirni i nezadovoljni. 

Ali, možete ostati radoznali i začuđeni, pred životnim ciklusima i usponima i padovima, pred vrtlogom koji vas obuzima i nosi i nad kojim nemate gotovo nikakvu kontrolu. Posmatrajte tu vrtoglavost, prepustite joj se i posmatrajte sebe kako se prepuštate. Čim se dovoljno prepustite, pronaći ćete fokus, uhvatićete se za nešto što vas privlači, zanima, fascinira, što vam budi entuzijazam, zadovoljava radoznalost i ispunjava vas smirenošću. Trenutak ravnoteže – srećni ste. Trenutak pada – izgubili ste taj osećaj. Osim što niste. Jer on nije izgubio vas. Samo čeka momenat kada će vaš um opet biti prijemčiv i kada će se materijalizovati, kada će ostvariti sebe kroz vaš doživljaj sadašnjeg trenutka. Budite tu, kad se to dogodi. 

Naslovna fotografija: instagram.com/clairerose

Brankica Milošević 

Comments