Film prati dve sudbine. S jedne strane nalazi se mladi zamenik tužioca za ratne zločine koji dobija svoj prvi slučaj, a s druge bivši pripadnik paravojne jedinice. Pun entuzijazma, tužilac se u najstrožoj tajnosti baca na slučaj, odlučan da ga razreši. U trenutku kada naiđe na izvesnu nepravilnost, stvari počinju da se komplikuju. Lagano se razotkriva da iza svih nepravdi stoji sam vrh i da svako svakome čuva leđa. Zvuči poznato?

Forma političkog trilera je ispoštovana do samog kraja, a patetici ni u jednom trenutku nije dato prvenstvo. Iako sam sklona kritikovanju upotrebe hladnjikavih tonova i kiše kako bi se doprinelo težini same priče, potpuno bi bilo nezamislivo da je “Ustanička ulica” snimljena pri drugačijim okolnostima. Enterijer je minimalistički uređen, zidovi su ogoljeni i oronuli baš kao što su i naši životi sada prazni i sivi. On na simboličan način prikazuje društvo u kome živimo, kako je izjavio reditelj Miroslav Terzić.

Prva slika4 Ustanička ulica

Ekipa filma je na konferenciji za novinare istakla da im je bilo veliko zadovoljstvo što su učestvovali na ovakvom projektu

Iako je ovo filmski prvenac režisera Terzića, nijednog trenutka nećete primetiti kakvu nesigurnost. Na konferenciji za novinare je izjavio da je ovakvu priliku dugo čekao i da je zahvalan Kičiću što se baš za njega opredelio. Ipak, priznao je da je imao veliku tremu od Šerbedžije. Naime, Rade je svoju prvu ulogu odigrao 1966. godine, a sam režiser je rođen 1969. Svi glumci su isticali da je atmosfera na snimanju bila izuzetno pozitivna, dok je glumica Jelena Đokić dodala da su Kičićev šarm i Terzićev mir bili dobitna kombinacija.

Druga slika3 Ustanička ulica

Kičić je uspešno predstavio profil tužioca i približio publici usamljenost i rizik koji prati njihov posao

U filmu nije debitovao samo Miroslav Terzić, već i kompozitor Ivan Brkljačić koji je zaslužan za izuzetnu i napetu glavnu muzičku temu. Ovo je takođe i prvi uspešan film koji je producirao sam Gordan Kičić. Uliks Fehmiju, koji naprosto briljira u filmu, smatra da je trebalo da se glumci, koji zaista razumeju materiju, dohvate posla producenta. Kičić je, kako je ostatak glumačke ekipe primetio, doprineo tome da se svi osećaju dostojanstveno i profesionalno.

Treca slika1 Ustanička ulica

Uliks Fehmiju je perfektno iznosi najsnažnije emocije straha, patnje i pokajanja

Snimanju filma je prethodilo gotovo pet godina temeljnih priprema. Idejni tvorac Gordan Kičić, scenaristi Đorđe Milosavljević i Nikola Pejaković, uz konsultantsku pomoć novinara Filipa Švarma, su temeljno ušli u materiju i izučili brojne slučajeve čije su konce vukli upravo oni koji su bili na udaru. Kičić je izjavio da je posao ratnih tužilaca bio izuzetno ozbiljan, s obzirom da su radili gotovo isključivo sa ispovestima i iskazima svedoka. Terzić je izjavio da nisu imali nameru da osuđuju tužioce, a sa novinarima je podelio izjavu jednog da “đubretar za sobom ostavlja čistu ulicu, dok tužioci koliko god čistili, kada se okrenu, uvide da je ulica postala još više prljava”.

Cetvrta slika Ustanička ulica

Sporedni glumac Bojan Žirović je uživao u svojoj ulozi hladnokrvnog ubice, jer je mogao da se vozi i da puca

Svakako, ovaj film nije savršen. Da, glumačka ekipa je ona o kojoj može samo da se sanja, direktor fotografije je Miša Čolaković, pripreme su bile temeljne, ali u nekim trenucima se čini da film tapka u mestu. No, ovo vas nikako ne sme odvratiti od namere da pogledate ovaj triler upravo zbog njegove poruke i teme. Ekipa filma je izjavila u više navrata da im nije bila namera da osuđuju, već da nateraju ljude da misle o periodu koji je prošao i ostao neraščišćen. Uprkos ovome, svako od nas će vrlo jasno shvatiti da je ovo čista kritika kako sudstva tako i nas samih koji zatvaramo oči pred sivilom minulih vremena.

Zbog velikog viška materijala biće napravljene četiri epizode za RTS. Premijera filma je zakazana za 13. mart, kada će ga po prvi put videti i sami tužioci Specijalnog suda za ratne zločine. Na redovnom bioskopskom repertoaru će gledaoci imati priliku da pogledaju film “Ustanička ulica” od 15. marta.


Tamara Biljman je individua čiji je život potraga. Potraga za savršenstvom koje se krije u umetnosti, jer jedino je umetnost zaista veća od života, zar ne? Samo ona može da zaustavi vreme. Ne podnosim nikakva ograničenja i stoga sam kao moto prisvojila rečenicu Tristana Care: ’’Jedini prihvatljivi sistem je taj da se sistematski ne sledi nijedan sistem.’’

Comments