Ili kidaš i boriš se ili ćutiš i ne postojiš

Ili kidaš i boriš se ili ćutiš i ne postojiš

Tokom čitavog života trudimo se da postanemo neko i nešto, da nas pamte i o nama pričaju, ali kako to postići? Ne nudim vam riješenje niti priručnik o tome kako postupati, ovo nije još jedan takav tekst.

Naime, svi smo bar jednom bili potisnuti na dno i skrajnuti u stranu da bi neko drugi imao prolaz. Sklanjamo se ljudima sa visokim položajem ili pak onima kojima iza leđa stoji neko na visokom položaju. Do kada ćemo tako? Pa čekaj, to je tek nova moda, ne sjećam se ni od kada postoji ali je nova, sigurna sam u to. Pričali su mi stari da u njihovo vrijeme nije bilo tako, zato i jesam sigurna da je ovo novitet. Ma koga lažem? Postojalo je oduvijek!

usamljenost Ili kidaš i boriš se ili ćutiš i ne postojiš

Ne postojimo za druge sve dok se ne borimo za sebe

Morate priznati da ste bar jednom u svom životu bili na drugom mjestu. Student se žali da mu je profesor postavio preteško pitanje a kolegi do njega se osmjehnuo i pitao ga najobičniju glupost. Momak sa diplomom i visokim prosjekom sjedi kući jer je kolega koji je prolazio samo sa šesticama već dobio radno mjesto i počeo sa odrađivanjem svog pripravničkog. Žena kuka jer njeno dijete u vrtiću nije dobro paženo dok vaspitačica sliježe ramenima a u ruci drži kesu koju je baš maločas nosio roditelj nekog drugog djeteta. I tako u nedogled.

Nikada nisam voljela ljude koji mi izazivaju sažaljenje jer nikada nisam shvatala zašto se ne bore za svoje mjesto. Zašto ne ustanu kad vide da je nepravda učinjena? Da, tako sam razmišljala kad sam bila ubijeđena da sve znam, sad kad već vidim da ništa nije tako lako i ja ponekad posustanem i prepustim svoje mjesto nekoj “faci”. Često gledam nesrećne ljude koji se izmiču drugima, sve češće hvatam i sebe da to radim.

Bokserski ring Ili kidaš i boriš se ili ćutiš i ne postojiš

Život je kao ring, borba do poslednjeg zvona

Međutim, kad stanete i razmislite, ne biste li bili srećniji ako biste dobili baš ono za šta se zalažete dugo vremena? Sanjamo velike snove dok nam ih drugi gaze, trudimo se i radimo vrijedno, a ne budemo primjećeni, osjećamo se kao zadnja rupa na svirali u ovom svijetu punom nepravde. Ne možemo promijeniti prošlost, ali možemo ustati za svoju sadašnjost i kreirati sebi budućnost, ne sklanjajte se drugima, borite se za sebe, svoj život i mjesto pod suncem.

Moramo da počnemo da se borimo, zubima da kidamo realnost jer samo tako možemo uspjeti u svojim namjerama i željama. U suprotnom, sve dok ćutimo nevidljivi smo drugima, ne postojimo. Vrijeme je za velike promjene.

Izvor fotografija: srednja.hr, nathanrouse.org


Iva Urdešić je prije svega veliki sanjar. Voli osmijehe, snijeg, kafu, ironiju i jutra, a obožava Ninu Simone i Janis Joplin. Žuri, a uvijek kasni. Beskrajno je tvrdoglava i zaljubljena u prirodu. Živi za danas i čvrsto vjeruje u sutra.