Verovatno vam je poznat izraz guilty pleasure, koji se odnosi na „grešna zadovoljstva“ ili „slatke grehove“ – stvari u kojima uživamo sa osećanjem krivice (slabijim ili jačim), jer je taj užitak nešto „jeftino“, površno, neki „treš“ ili nešto što nije baš dobro za nas. Krivica koju osećamo praktikujući svoja grešna zadovoljstva je subjektivna – nešto zbog čega se vi ne osećate baš najugodnije neko drugi praktikuje bez ikakvih ograda i neprijatnih osećanja.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Araqs (@parisianamour)

Krivica po kategorijama

Krivica proizlazi iz društvenih konstrukata i nije povezana sa kršenjem nekih univerzalnih zakona i pravila. Postoji reaktivna krivica, koja nastaje kada uradite nešto za šta smatrate da je protiv vaših vrednosti, ili protiv društvenih vrednosti i normi.

Sledeća kategorija je anticipirajuća krivica, koja vas sputava da uradite nešto što mislite da nije u redu, ili čega se društvo gnuša. To je nešto zbog čega bi vas mnogi osudili, zbog čega biste i sami sebe osudili, a ipak ste u iskušenju da to uradite.

Treća kategorija je egzistencijalna krivica koja izvire iz osećanja da su vaše „privilegije“ nepravedne ili da funkcionišu nauštrb dobrobiti drugih. Takvu vrstu krivice mogu osećati ljudi koji su preživeli tragediju, koja je odnela druge živote.

Nijedna od ovih kategorija ne predstavlja kršenje bilo kakvog zakona, niti se tiče nekog objektivnog stanovištva – to je pitanje ličnog morala, uverenja i vrednosti. Ipak, krivica nas muči, ili upravlja našim ponašanjem i odlukama, jer je duboko ukorenjena u našem vaspitanju i vrednostima koje smo usvojili u svojoj porodici, u kulturi onoga što je u našem okruženju prihvatljivo ili nije, u tradiciji i tabuima, kao i u religioznim uverenjima i osećanjima i društvu u kome živimo, kome želimo da pripadamo i kome se prilagođavamo.

Iako krivica ima neke prednosti, ona je često nerealna i može postati nezdrava – naročito kada se pomeša sa zadovoljstvom i smanjuje nam uživanje i radost. Grešna zadovoljstva su u suštini nešto što nas čini srećnim, a zbog čega se stidimo.

Pročitajte i ovo: Durenje – manipulacija izazivanjem osećanja krivice

Krivica u zadovoljstvu

Većina aktivnosti koje smatramo zadovoljstvom – nije korisna. I to je za većinu ljudi veliki razlog zbog kog se javlja krivica. Izležavate se i gledate epizodu za epizodom omiljene serije, umesto da radite nešto korisno – a uvek ima nečeg korisnog što biste mogli da radite, za sebe, prostor u kome boravite, za ukućane, ili za druge ljude. Jedete sladoled, umesto da vežbate. Gledate rijaliti i uživate u tome koliko ste bolji od tih zaglupljenih ljudi koji u tome učestvuju. Igrate igricu na telefonu, umesto da čitate knjigu ili meditirate… Ima mnogo primera takvih grešnih zadovoljstava koja baš ničim ne oplemenjuju vaš život, samo su … zadovoljstva.

Ali, ta zadovoljstva su bitna. Ona služe kao neka vrsta nagrade i bekstva od napora i zahteva svakodnevice (posao, porodica i svi ostali stresori), a vi imate prava da uživate u bilo čemu u čemu uživate, bez stida i krivice.

Kako da izbacite krivicu iz svojih zadovoljstava

Da bi se krivica izdvojila i prognala iz zadovoljstva, potrebno je da prihvatite da nikome ne nanosite štetu svojim uživanjem u površnim i neproduktivnim aktivnostima. Ali ako i dalje osećate da time nanosite štetu sebi, svakako je važno da pronađete ravnotežu između onih aktivnosti koje su dobre za vas (vežbanje, meditacija, čitanje, konzumiranje zdrave hrane, kreativni hobiji, duboki razgovori, introspekcija…) i onih u kojima volite da se „izgubite“ i u kojima uživate. To znači da svoja grešna zadovoljstva treba da praktikujete samo kao nagradu za postignuća, a ne kao sredstvo skretanja pažnje sa nečeg drugog što treba da radite, ali vas mrzi i odugovlačite. U tom slučaju krivica služi da vas podseti da se „vratite na kurs“, ali um je ipak može zloupotrebiti – možete imati osećaj da osećanjem krivice kažnjavate sebe za grešno zadovoljstvo i na podsvesnom nivou osećati da je to zaokružena priča (kazna – iskupljenje – nastavljanje sa onim zbog čega se kažnajvate).

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Araqs (@parisianamour)

Šta je realno

Realno je da se zadovoljstvo i produktivnost dopunjuju i da vam krivica nije potrebna da vas „uvodi u red“ kada ste svesni svojih misaonih procesa i osećanja. Ljudi uskraćuju sebi razna zadovoljstva, jer ne mogu da podnesu da budu neproduktivni, ali i jer beže od razmišljanja i suočavanja sa sobom. Međutim, niko ne može da radi sve vreme, dok ne padne od umora (verovatno ste to već isprobali i videli da ne ide). Takođe, ljudi se ponekad razbole da bi mogli da se odmore – jer dozvoljavaju sebi ležanje i lenstvovanje (grešna zadovoljstva) samo kad im nije dobro. Znajući ovo, realno je da to upotrebite za sopstvenu dobrobit – budite temeljno i posvećeno produktivni, uradite ono što treba, uradite ono što je dobro za vas, a u čemu ne uživate baš naročito, a zatim nagradite sebe nekim omiljenim zadovoljstvom – bez stida i krivice, jer ste zaslužili.

Ako krivica počne da vas „žulja“, stanite i razmislite o tome da li praktikujete neko zadovoljstvo, jer odugovlačite oko nečeg što vam se ne radi – proverite da li ste upali u krug kažnjavanja i nagrađivanja i upotrebite svoju mentalnu snagu, volju i disciplinu da prekinete taj krug.

Kada praktikujete svoja grešna zadovoljstva na zdravorazumski i realan način, ona prestaju da budu grešna i ostaju – zadovoljstva. Koja zaslužujete.

Pročitajte i ovo: Kako da umanjite i prevaziđete osećanje krivice 

Naslovna fotografija: instagram.com/parisianamour

Brankica Milošević

Comments