Ljudi su među najotpornijim stvorenjima na planeti – preživeli smo kroz istoriju prirodnih katastrofa, ratova i bolesti i nastavili da napredujemo. Rađamo se kao najosetljiviji mladunci među sisarima, kojima su potrebne godine i godine, da bi dostigli zrelost i postali sposobni da se staraju o sebi i imaju svoje potomstvo. Kolektivna evolucija obeležena je napredovanjem i rastom, kroz sve moguće otežavajuće okolnosti. Zašto bi bilo drugačije kada je u pitanju lični rast?

Život postavlja izazove, iskušenja i testove, za koje se nismo spremali i za koje je nemoguće biti pripremljen – osim ako kolektivno i genetsko nasleđe preživljavanja nije sva priprema koja nam je potrebna. Doživljavamo situacije za koje smo čuli da ih drugi doživljavaju i osećali da je to „negde tamo“ van nas i da smo pošteđeni. Preživljavamo tragedije za koje postoji samo jedan prostodušni komentar – ne daj bože nikome. Prolazimo kroz traume oštećeni i osakaćeni, ali i osnaženi, potvrđujući uvek iznova još jednu jednostavnu istinu – što te ne ubije, to te ojača.

Ljudi uče kroz bol, na teži način, jer izgleda da ljudskost tako funkcioniše. Lični rast se ne dešava bez gorkih i bolnih proživljavanja i dubokih uvida nakon toga. Koliko god životni događaji bili tragični i teški, ponekad doživljavamo fenomen pozitivne transformacije kroz koju stičemo novi polet i uvažavanje života i svega što život donosi.

Taj fenomen je poznat kao „posttraumatski rast“ kroz koji osnažujemo svoje veze, otkrivamo zahvalnost, postižemo duhovno buđenje, viši nivo svesnosti, povećanu otpornost i veću ličnu moć.

Izlazak iz najgorih događaja u životu sa ovakvim načinom razmišljanja jedna je od najboljih stvari koje nam se mogu dogoditi.

Oni koji su proučavali fenomen posttraumatskog rasta, primetili su pet faza koje se obično dešavaju spontano, nakon posebno teškog događaja. Ako upravo prolazite kroz težak period, svest o ovim fazama može vam pomoći da podstaknete lični rast.

Kako da postaknete lični rast kroz teške periode

Lični rast kroz otkrivanje lične snage

Lična snaga se odnosi na to kako odlučujemo da se nosimo sa onim što se dogodilo, ili što nam se upravo događa. Obično doživljavamo različite nivoe stresa, anksioznosti, pa i depresije nakon traumatičnih događaja, a neki se okreću nezdravim načinima suočavanja, kao što je upotreba alkohola, droga, lekova, dok neki obrađuju svoje emocije, razgovaraju sa drugima i nastoje da pronađu način da sebi pomognu. Ljudi se često zaglavljuju u negativnim obrascima bekstva od bola, ali mnogi odluče da izađu iz ove zamke i da pomogu sebi. Kada to odlučite, bilo na početku prolaska kroz traumu, ili nakon pada na dno sopstvenog iskustva, lični rast i razvoj postaje vam životni prioritet i sve što vam događa stavljate u perspektivu vrednih lekcija.

Otkrivanje novih mogućnosti

Traume uzrokuju promenu naše perspektive – možda stvari koje su bile važne pre bolnog događaja prestaju da budu važne, a druge, koje ste zanemarivali, postaju važne. Odjednom, shvatate da imate samo jedan život i da ga možete provesti u očaju, ogorčenju, malodušnosti i optuživanju, ili se možete izdići iznad ovih osećanja, kroz prihvatanje, zahvalnost, skromnost, dobrotu i svesnost. Shvatanje da imate izbor otvara brojne nove mogućnosti u kojima možete pronaći dublji smisao.

Pročitajte i ovo: Istina o isceljenju i oslobađanju koju saznajete na teži način

Lični rast kroz odnose i veze

Posttraumatski rast nas upućuje da se povežemo sa drugima, da podelimo svoja iskustva, da tražimo pomoć i podršku i osetimo da nismo sami u onome što osećamo i proživljavamo. Takođe nam omogućava da vidimo koliko su važni i smisleni naši postojeći odnosi i da ih više cenimo i negujemo, kao i da prekinemo one koji nas sabotiraju i podrivaju naš lični rast.

Nova zahvalnost za život

Saznanje da stvari mogu biti strašne i da u tren oka možemo izgubiti sve što imamo, bolan je uvid koji nas fokusira na sadašnji trenutak, u kome možemo osetiti intenzivnu zahvalnost za sve što jesmo i što imamo. Kada živite u sadašnjem trenutku, jasno vam je da nemate vremena i energije za negativnosti – žaljenje, kajanje, krivicu, osudu – jer vam je ona potrebna kako biste promenili ono što možete i prihvatili ono što ne možete da promenite (i napravili razliku između to dvoje).

Duhovni lični rast

U teškim periodima mnogi doživljavaju duhovnu promenu. Možda ste videli izbliza smrt i razumete krhkost života. Možda ste osetili potrebu da zaronite dublje u duhovnost, da biste pronašli odgovore tamo gde nema utehe – zašto je smrt deo života i kako da je prihvatite kada nije prirodna i očekivana? Neki ljudi pronađu odgovore u religiji, neki u psihologiji, filozofiji, ezoteriji – ili u svemu zajedno. Steknu širu perspektivu, drugačiji pogled na stvarnost, drugačije shvatanje sebe i svrhe života, integrišući sva svoja iskustva i razumevajući da je lični rast proces koji se odvija do kraja života (a možda i posle). Osećanje da ste sićušni, neznatni deo beskrajnog univerzuma, atomska čestica nečeg nepojmljivo većeg od vas, oslobađajuće je i transformišuće.

Primeri posttraumatskog rasta

Ljudi koji su doživeli nagli lični rast nakon proživljene traume ili katastrofalnog gubitka, obično stiču veru u „nešto više“, pronalaze duhovnost u religiji ili nekoj drugoj duhovnoj praksi; pokreću dobrotvorne organizacije i fondacije povezane sa traumatičnim iskustvom (gubitkom); osećaju želju i potrebu da neguju i prodube svoje bliske odnose; prekidaju nezdrave veze; započinju novi posao ili prave drugi životni preokret; uče nove stvari, otkrivaju nove hobije, stiču nova iskustva…

Različiti ljudi doživljavaju lični rast na različite načine, koji se ne moraju manifestovati kroz navedene primere – ograničenja ne postoje i način na koji nadrastate svoja bolna iskustva, za vas može biti nešto sasvim drugačije, što vas ipak ne čini „usamljenim primerkom“. Duhovno osvešćeni ljudi su svesni ukupne kompleksne povezanosti svih i svega i osećaju se osnaženo i podstaknuto da daju svoj doprinos čovečanstvu, na svoj način.

Pročitajte i ovo: Briga o sebi za vreme tugovanja – kako da prebolite gubitak

Naslovna fotografija: instagram.com/emperiance

Brankica Milošević

Comments