Što više primjeraka muškog roda upoznajem, to sam sve uvjerenija da sam jedan obični magnet za budale. Ne znam čime ja to zračim pa svaki Balkanac misli da će me svojim turbo-ultra-mega ofucanim uletom odvesti u krevet ili, kako je to sada hit, na zadnje sjedište svoga auta. Posljednjih par nedojebanaca, uvjerena sam, svoje umijeće nazovi zavođenja pokupili su između ispijanja piva i čitanja sportskih dnevnih novina, i sigurno su se u prošlom životu uspavljivali dijelovima knjige “Kako ne zavesti ženu”.

S obzirom da sam se samoprozvala magnetom za budale, mora da i ja zračim nekim budalastim magnetizmom. Valjda je moj osnovni problem to što nemam problem ni kada treba komunicirati sa građevinskim radnikom od 35+ godina niti sa 27-ogodišnjim doktorom molekularne biologije. Ili to što sam odrasla u muškom društvu i s njima mi je nekako uvijek bilo potpuno prirodno pričati o svemu? Nemojte ni slučajno pomisliti da sam tip “prirodne ljepotice”, a.k.a. testosteronjače koja svaki vikend cucla pivo u kutu kluba u koji je izašla!

Volim da me tretiraju fino, onako, damski, srednjovječno, staromodno, kako bi trebalo doličiti džentlmenima staroga kova. Volim one manire iz doba naših očeva i djedova. Osjećam, izumrle su. Nadam se da ću skoro jedan tekst moći posvetiti baš takvima, u međuvremenu ovi redovi idu nekoj drugoj, nažalost živućoj vrsti.

Vrsta tipičnog Balkanjerosa živi i dalje, i što je još gore, razmnožava se čoporativno, vrlo se lako mogu prepoznati i po posebnom načinu držanja, mada, kada smo kod držanja, više je to način na koji drže bocu i onaj “romantični” trenutak kad im boca ostane na pola puta do usta jer su ugledali neki seksualni objekt u svojoj blizini.

Karakteristični uleti i “stil” (ako to uopće možemo nazvati stilom) zavođenja Balkanjerosa sadrži sljedeće:

ŽIVOTINJSKI NADIMCI

Prosto se oduševim kada me još jedan nazove maco, mačko, ribo ili ribicom. Ako sam maca, ispada da sam umiljata i da predem na spomen njegova imena, a obično imam nalet želučane kiseline koji silom hoće van. Ako sam mačka, e onda sam već opasna, navodno grebem, režim i vatra sam u krevetu. Riba postanem ako me vide kako se dotjerana zabavljam kao da mi je posljednji dan u životu. E, sad, jedino mi ova ribica nije jasna. Ribicom me zovu Balkanjerosi koji me doživljavaju kao tihu, plahu, naivnu i usamljenu. Životinjski nadimci su nešto što bih jako voljela iskorijeniti u muško-ženskoj komunikaciji. Put do mog srca ili bar uzvrata simpatičnosti prema suprotnom spolu ipak počinje s jednim običnim “Andrea”. Čisto kao dokaz da egzistiram kao osoba, ne kao tijelo solidne slike, oštećena tona.

NJEGOV AUTO

Zar je čudno ako se zaista ne sjećam kada sam doživjela pravi old-school date. Znate ono kako je išlo nekada: nađete se u parku, odete na piće, poslije malo prošetate čisto da date materijala za tračarije lokalnim dušebrižnicima, on te doprati do ulaznih vrata, padne poljubac i slatko iščekivanje zvano “tko će kome prvi poslati sms”. Danas to izgleda ovako: “Kupim te u 10 sati, onaj sivi golf je moj.” Ti i tvoj golf, mercedes ili štogod! Onda, originalan kakav je, naravno, odluči ti pokazat grad i svoje izuzetne vozačke sposobnosti po ulicama sa jedva dvije vozne trake na cesti. Pritom, od grada ne vidiš ni g jer se napušteno predgrađe koje on smatra romantičnim ne smatra lokalnim spomenikom kulture. Vozi kao manijak, liječi komplekse što ga Ferrari još nije pozvao u svoj team pa se dvoumiš u glavi da li je brže otvoriti prozor i povratiti ili izaći van makar ispala na pola ceste. Molim vas da zaboravite na svoje jureće mašine i za početak – PROŠETAJTE.

NAGON ZA OTIMANJEM

Nije bez vraga Balkan poznat kao prostor u kojemu se oduvijek ratovalo. Bome, i za žene kako vidim. Recimo, tip je čisti smarač, nebitan i fejk. Kako ga se najlakše otarasiti? Pomislih, ako spomenem drugoga (imala ga ili ne), shvatit će. E neće, ne da se naš Balkanjeros! Ja njemu: “Imam nekoga”, a on će meni: “Što on ima, a ja nemam?” O poeto velika 21-og stoljeća, pa gdje si bio u mom životu do sada? Poeta se otme totalno i ne da se. Nema veze sve i da vas vidi sa drugim, on će i dalje insistirati da mu kažete što to on treba napraviti da mi dokaže da je bolji od ovoga pored mene. Kako poeti objasniti da samim time što nemam vremena niti talenta da mu crtkaram, a bome ni volje ni želje, zaista nema potrebe da gubi vrijeme? Nije mi jasno koliki ne-frajer možeš biti da ne znaš samo kako se prezentirati ženi. Kako može biti lakše udarati na protivnikove slabosti od pokazivanja vlastitih sposobnosti zavođenja? Ah, da, može kad ih nemaš.

SAMOPROZVANA INTELIGENCIJA

Ovo su oni prepametni koji misle da su studirali žene i odnos prema njima, pa su u meni prepoznali jadnu malu žrtvu (bu-hu ja) kojoj će oni sad (kao veliki narodni heroji), otvoriti oči i promijeniti pogled na svijet. Moram priznati da je poprilično zabavno nekada komunicirati s njima. Jako je slatko kako se netko, očito sa viškom dosade u životu trudi da ti objasni koliko glazba koju slušaš ne valja i kako će ti on otkriti kvalitetnu glazbu, kako novine koje čitaš te čine plitkom, iako te za knjige nikada nije ni upitao, vjerojatno zato što se boji protupitanja, kako mjesta na koja izlaziš su totalno trash. Pritom, on se nikada neće maknuti sa mrtve točke od čisto blablabla-blanja o tome kako će ti on otkriti svijet pa sve do tog istog spektakularnog otkrića novog svijeta koji tebi tek dolazi, jer duboko u sebi zna da je za to nesposoban i da prosipa hejt bez ikakve podloge za to. Tu on igra na onu kartu da ti podigne tlak na najjače, a ako ga pitaš želi li ti sve to objasniti još jednom, baš na tom nevjerojatno dobrom mjestu sa vrhunskom glazbom u pozadini koja svira cijelu noć i priuštiti ti provod života – e tu sve staje. Dobro se nekada malo raspitati o takvima. Obično saznam kako su nedavno ostavljeni i sada vidaju rane, te su naravno uvjereni da je s njihove strane u vezi sve bilo savršeno.  Jadna im kćer.

LAVOVSKI LIBIDO

Pitanje koja ti je poza najdraža treba zakonski zabraniti u spontanim uletima polunepoznatih frajera u gluho doba noći. U tome trenutku najdraža mi je poza ona u kojoj on leži na podu u lokvi svog piva koje je popio tu večer. Draga mi je tad i ona poza u kojoj ga vode kući jer ne osjeća vlastite noge. Dodatni začin ovom ekstremno nepristojnom pitanju (a nemaš za njega staža našeg poznanstva da ga postaviš) je kad blago pokušava obujmiti me rukama oko vrata i polu-pljucka ti na uho dok to pokušava izgovoriti. Najbolje je ovakav razgovor sasjeći u startu prije nego krene sa prosipanjem o veličini svog nježnika uz objašnjavanje kako je bolji tehničar nego Messi. Neka mi neki muškarac odgovori što im je točno u glavi kada u 2 ujutro u polumraku diskoteke izvuku svoju ljigavu seks spiku uvjereni da su taj svoj najjači adut predugo čuvali. Ako ima smisla, onda bi zaista bila prevelika šteta da propustim besane noći sa najboljim ljubavnicima Balkana.

DEBILIZIRANJE

Debiliziranje ili Primjeti-me faktor  izaziva ogromnu veličinu sažaljevanja u meni. Dvoumim se koji mi je oblik debiliziranja najdraži. U samom vrhu mi je ona situacija kad uz neku seksi pjesmu plešu sa svojim najboljim prijateljem, malo ga poližu po vratu i namignu ti u stilu “vidi mačko kakav sam frajer, a nisam gej”. Iznimno volim kad šire ruke kao da će obrgliti slona uz pjesme o svom rodnom mjestu, selu, pripizdini i pogled na oznojeno tijelo i zaljepljenu košulju koja tada izvanredno otkriva taj slatki pivski stomačić. Ali ipak, moram priznati, najdraže od svega mi je kad Hulk zaštitarske građe započne tuču ili se samo ubacuje u neku lokalnu razbijačinu, vraća se poderane šake za šank kao da se nije ništa dogodilo i ne vidi niti jedan razlog zašto ne bi trebalo otići kući s njim večeras. Po mogućnosti mu još napiši usputnu spomenicu za hrabrost i požrtvornost ako mu treba dodatni afrodizijak. Tucite se u kavezima, molim vas, ili jednostavno, skupite hrabrosti i upišite više taj tečaj boksanja.

Ako izgledam kao životinjica, otići ću u zoološki vrt.

Ako mislite da volim lude automobilske vožnje, vjerujte mi da rado gledam Formulu 1.

Ako on nema sve što ti imaš, pokajat ću se.

Ako sam neinteligentna i plitka, upisat ću još jedan fakultet.

Ako nisam doživjela najbolji seks života, počet ću gledat porniće.

Ako me pali urlanje i tuča, kupit ću godišnju kartu za utakmice Dinama i Hajduka.

Do tada, seljačino, mani me se!


Andrea Kljajić je studentica prava, provincijalka pod svjetlima velegrada, kozmopolit otvorenog srca i uma, serijski monogamna ovisnica o ljubavi, zaljubljenik u poeziju Miroslava Antića, gracioznost Audrey Hepburn i filozofiju Jean Paul Sartre-a. Ona je vječiti sanjar inspiriran pisanom riječi i ostarit će u kutiji modnih časopisa, knjiga, CD-a i cipela.

Editors choice