Pod stresom zaboravljamo da primenjujemo i ono što znamo i što smo iskusili kao prijatno i delotvorno – napeti smo, žurimo, stalno smo pod pritiskom donošenja odluka i ispunjavanja rokova, a privatan život nam nisu ništa manje stresan od poslovnog. Svako ima probleme – čak i one osobe za koje nam se čini da su nekako bezbrižne i da se ne opterećuju mnogo, nego da više nastoje da uživaju i gledaju život sa vedrije strane. Ponekad zavidimo ljudima koje u suštini doživljavamo kao neodgovorne i površne, zavidimo onima koji nisu vezani za radno mesto i porodicu, koje izgleda ne ograničava ni nedostatak materijalnih sredstava. Mi ne bismo mogli tako da živimo, ali voleli bismo da možemo da budemo tako rasterećeni, da ništa ne planiramo, da ne znamo gde ćemo večeras zaspati i kuda ćemo sutra ići.

Prihvatajući ozbiljan i odgovoran način života, kao da smo prihvatili da je neizbežno da budemo toliko zabrinuti, opterećeni, sluđeni i iscrpljeni – jer inače ne bi bilo ozbiljno i odgovorno.

ahmed saffu 357231 unsplash Zašto je važno da znaš neku tehniku opuštanja i da je redovno praktikuješ?

Ali, da bismo mogli da održavamo tempo života koji smo sebi nametnuli, a da ne prsnemo psihički i da ne narušimo svoje zdravlje nepopravljivo, potrebno nam je da budemo mirni sa svojim izborima. A pre svega nam je potrebno da budemo pri punoj svesti i da se osećamo stabilno, kad ih pravimo, kad donosimo odluke.

Dok smo pod bilo kojom vrstom naboja, ne možemo da razmišljamo kako treba. Usredsređeni smo na problem, na neprijatnost, na osećanje frustracije zbog toga što ne možemo dovoljno brzo (ili nikako) da nađemo rešenje i potpuno zaboravljamo svoju ulogu u rešenju problema. Zaboravljamo da možda ne možemo da pronađemo način, zato što smo negde izgubili glavu i što se ne obaziremo na svoje srce. I onda se brinemo i brinemo, gubimo apetit i san, skače nam pritisak, boli nas stomak od nervoze, boli nas glava i uopšte nam nije dobro. Onda mislimo da smo bolesni, pa trčimo kod lekara i gutamo lekove, koji bi trebalo da nas osposobe da nastavimo suludu životnu trku. Posmatramo sebe kao mašinu koja se pokvarila i treba što pre da je osposobimo, da bismo je opet opterećivali i zahtevali od nje istu količinu angažovanja i rezultata.

Comments