Rogobatni prevodi nas ne dovode bliže razumevanju ovih pojmova, ali „mindfulness“ je u poslednje vreme vrlo popularan New Age koncept, koji uči o punoći uma, o prisustvu u sadašnjem trenutku i primanju i svesnosti svih senzacija. Psiholozi su ga prihvatili oberučke, kao da su najzad pronašli lek za svakodnevno stanje ljudskosti u savremenom svetu – rešenje za stres, iscrpljujuću brzinu i zahtevnost modernog načina života, koje sažima vekove istočnjačke mudrosti u praksu koja je shvatljiva, prihvatljiva i delotvorna za prosečnog zapadnjaka, koji, podrazumeva se, teži nečem „višem“.  Odlično, to radi, samo napred. Ali, razmislite o konceptu praznog uma, majndlesnesa, nasuprot majndfulnesa. 


Vaš um je već pun – svakojakih gluposti, uglavnom. Da biste ga ispunili svešću i prisutnošću, morate napraviti mesta, morate ga isprazniti. Zaista, mnoge istočnjačke tehnike samorazvoja govore o tome kako da zaustavite unutrašnji dijalog, da isključite neprekidni tok misli, da očistite um. 

U savremenoj zapadnjačkoj kulturi svi se mnogo bave svojim mislima i osećanjima – uputstva da se bavimo sobom podrazumevaju bavljenje umom. U redu, um nas definiše kao ljudska bića, ali zapravo su nam potrebne neke veštine da ga nadiđemo i zaobiđemo, da se služimo njime, umesto da mu služimo. Jer, um ponekad negira suštinske istine koje su upisane u naše telesne ćelije, instikte, intuiciju, širu i dublju svesnost, koja ne prolazi kroz filtere uma, već nam dolazi direktno, iz Izvora. Um želi da bude glavni i ne sviđa mu se ideja da postoji nešto veće od njega i da je on sam – samo instrument. Um teži da ograniči i podredi fluidnu neukrotivost ljudske duše, zbog čega, pre ili kasnije, duša počinje da pati. 

Comments