Posle filma “Devojka od milion dolara” (Million Dollar Baby), koji je pobrao brojne nagrade, iz pera Pola Hagisa (Paul Haggis) dolazi nam još jedan film koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Osim u ulozi scenariste, Pol Hagis se ovoga puta oprobao i kao režiser, i pokupio Oskare za najbolji scenario i film godine.

Radnja se odigrava u Los Anđelesu, tokom dva dana, a sačinjena je od nekoliko isprepletanih ljudskih sudbina. Jedan od glavnih junaka, detektiv Grejem Voters (Graham Waters), uvodi nas u film iznošenjem zapažanja o svetu koji ga okružuje: “Osećaj dodira. U svakom pravom gradu, kada hodaš, ljudi se očešu o tebe i sudarate se. U Los Anđelesu niko te ne dotiče. Stalno smo iza ovog metala i stakla. Mislim da nam taj dodir toliko nedostaje da nalećemo jedni na druge samo da bismo nešto osetili.” U ovim rečima sadržana je suština filma. One su glavni pokretači postupaka junaka. U savremenom svetu, dobu interneta i virtuelnih prijateljstava, ostajemo lišeni tog dodira sa ljudima. Panično pokušavamo da taj nedostatak nadomestimo na drugi način, često koristeći pogrešan pristup.

Sa istim problemima suočavaju se i glavni junaci filma. Pokušavaju da se izbore sa ličnim problemima, očekivanjima drugih i da se prilagode svetu oko sebe, ali im to često ne polazi za rukom. Policajac Džon Rajan (John Ryan) brine o bolesnom ocu kome je potrebna operacija. Zbog ličnih problema i nezadovoljstva sistemom, često svoj bes iskaljuje na nedužnim ljudima. Njegov kolega ga zbog toga osuđuje, rešen da on nikada ne postane takav. Kao što Džon navodi, ponekad mislimo da znamo ko smo, ali nismo ni svesni svoje prave prirode. U ovom filmu, a i životu, nema dobrih i zlih ljudi, crnih i belih, istih kao mi ili različitih. Svi pravimo greške, ali ponekad je samo krajnji ishod ono što se računa. Džon se iskupljuje za zlodela spašavajući život žene koju je u besu ponizio, dok njegov kolega, koliko god se trudio da postupi ispravno, na kraju ubija crnca zbog predrasuda.

Slika15 “Fatalna nesreća”

Džon spasava Kristin iz smrskanog automobila

Jedna od istaknutijih junakinja jeste Džin Kabot (Jean Cabot), čiji lik tumači Sandra Bulok (Sandra Bullock). Iako scene sa Bulokovom traju ukupno šest minuta, u ovom filmu njena uloga ostala je zapažena. Džin Kabot je žena okružnog tužioca koja živi u raskoši i čiji je naizgled jedini problem nesposobna posluga. U svakoj situaciji pokušava da pronađe krivce na kojima će iskaliti svoj nagomilani bes. Na taj način se trudi da prikrije svoju ranjivost i očuva dostojanstvo. Posle nesreće koju doživljava, jedina osoba koja joj pritiče u pomoć jeste kućna pomoćnica. Pokazujući svoja osećanja i zahvalnost, Džin pobeđuje strah i otklanja prepreke u odnosima sa ljudima.

Slika21 “Fatalna nesreća”

Izvanrednom glumom Sandra Bulok je svoj lik učinila jednim od najupečatljivijih

Kroz film se prepliće još nekoliko ljudskih sudbina. Majka detektiva Grejema najviše se brine o drugom sinu kriminalcu i za sve loše što im se dešava krivi Grejema. Grejem večito ljude drži na distanci, ali iza te hladne spoljašnjosti on je samo zabrinuti brat i sin. Tu je i latinoamerikanac Danijel (Daniel), koji se bori da obezbedi dobar život petogodišnjoj ćerki. Ona je jedino neiskvareno biće i još ne razume svet koji je okružuje.

Mnogi misle da film “Fatalna nesreća” (Crash) govori o rasizmu i načinu na koji se stranci tretiraju u Americi. Međutim, poruka ovog filma mnogo je šira. Ljudi se ne razlikuju samo po boji kože. Nekada su mnogo značajnije one razlike koje krijemo u sebi. Ponekad ne prihvatamo ljude samo zato što su drugačiji od nas. Sve dok ne smognemo snage da pređemo te granice i srušimo predrasude, nećemo osetiti bliskost sa drugima niti ćemo biti zadovoljni svojim životom. Ukoliko dovoljno pažljivo pogledate ovaj film, možda će uticati na vaše shvatanje sveta kao što na moje svakako jeste.


Jovana Filipović je studentkinja Elektrotehničkog fakulteta, perfekcionista, namćor i statista sreće kao iz Balaševićevih pesama u čijim se stihovima pronalazi. Pevam svoj blues bez namere bitne, za zlo sam teški laik, i možda i nisam neki biser, ali sam barem svoj režiser. A kao omiljeni stih i moto izdvajam: “Brojao sam ljude s krsta, pravila i izuzetke. Posvud promašena vrsta, samo retki nađu retke.”

Comments