Ulazimo u život sa autentičnim primarnim potrebama, nejaki i nesposobni za preživljavanje, zavisni od tuđe brige i ljubavi. U najboljem slučaju dobijamo i jedno i drugo, odrasli nas štite, neguju, maze i brinu se o nama najbolje što umeju. Ali i u najboljem slučaju, naši roditelji nisu uvek spremni da nam poklone svu pažnju i brigu, nežnost i ljubav koja nama stalno treba. Jer, oni imaju i sopstvene živote. Probleme koje moraju da rešavaju, obaveze koje moraju da ispunjavaju, druge ljude kojima poklanjaju pažnju i druge važne odnose, koji su im potrebni, da bi se osećali i kao normalna ljudska bića, a ne samo kao roditelji, u potpunosti podređeni odgajanju mladunčadi. Roditelji imaju sopstvene potrebe, koje ne mogu da ostvare dok im deca smetaju. I često su umorni, nervozni, neispavani, njihov odnos je u krizi, jer nemaju vremena da se posvete jedno drugom, jer imaju previše obaveza i jer jedno drugom prebacuju – roditeljstvo je teško, zahtevno, iscrpljujuće i nema savršenih roditelja. A deca rastu u svakakvim uslovima i uprkos svemu. I nastoje da ostvare svoje potrebe, boreći se jedinim sredstvom kojim raspolažu – plačem.

karikatura 2 Kako postajemo svoja sopstvena karikatura
Comments